Razgovor o predlošku:ZD+X/C

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bjelokosna Obala[uredi]

[1] Anić je bio pretolerantan prema srbijanskom nazivlju, jer se rodio u Srbiji, gdje je proveo i mladost. Zato mu taj jezični duh nije tuđ, što hrvatskom govorniku jest.
Što se tiče ostalog:
Narodne novine Uputa o upotrebi slovnih kratica i brojčanih oznaka za države i zemlje i novčane jedinice u platnom prometu s inozemstvom, br. 75 od 75 20. srpnja 2007. godine.
HIDRA HRVATSKI: Bjelokosna obala. Uporabi za: Obala Bjelokosti
Hrvatska pošta ISO - kodovi zemalja.
Već sam pisao i prije zašto naši jezikoslovci naglašavaju kako trebamo rabiti posvojni pridjev, a ne posvojni genitiv. Kubura (razgovor) 00:36, 6. kolovoza 2010. (CEST)

Molim te prestani s tim... on je rođen u Srbiji, pa ne zna hrvatski... zbog sličnoga si isključio velikog Šerbedžiju iz portala... što se tiče teme. Iako se neke institucije pozivaju na jedno, a neki jezikoslovci (isti oni koju govore o uvrjedama i sličnim novotarijama koje nemaju veze s jezikom koji se ovdje govori već 20 godina i više) govore pak jedno... udžbenici iz geografije, atlasi (geografski i povijesni), Anićev enciklopedijski riječnik (pa da ga je pisao predsjednik Srbije) je jedan od najuvaženijih jezično-enciklopedijskih priručnika u zemlji i mislim da bi se prema njemu trebalo odnositi s puuuuuno većim respektom nego prema HIDRA-i, Narodnim novinama i pošti... i navodi isto Obalu Bjelokosti. Imali smo priliku pratiti reprezentaciju iste zemlje na HRT-u tijekom SP-a i, gle, svugdje je bila Obala Bjelokosti, što jest uvaženi hrvatski naziv za tu zemlju koji se koristi kako u kolokvijalnom govoru tako i u svakom udžbeniku i priručniku za škole propisanom od strane Ministarstva prosvjete... zar misliš da bi Ministarsvo (koje je čak počelo primjenjivati ove uvrjede i slično) dezinformiralo djecu, naše buduće intelektualce tipa Vlatka Smiljanića ili Joleta, i davalo im krive informacije? Mislim da je ta pretpostavka malo nategnuta... MVPEI navodi Cote d'Ivoire kao službeni naziv, ali je u samom članku objašnjeno zašto je naziv preveden. U svakom slučaju, mislim da bi se trebali poštivati navedeni izvori koje sam priložio (a to su samo neki), ono što govore novinari, stručnjaci i sportski komentatori HRT-a i ono što je Ministarstvo odobrilo kao službeni i ispravni naziv države za udžbenike koji uče djecu o toj državi, neovisno o tome što novine za objavu zakona (što nema veze sa geografijom), HIDRA (koja opet nema veze s geografijom) i pošta (koja opet nema prevelike veze s geografijom), a da ne govorimo kako su udžbenike pisali/pišu/pisat će stručnjaci s tog područja koji bolje znaju od predsjednika i službenika NN-a, HIDRA-e i HP-a --Biljezim se sa štovanjem,Poe 00:47, 6. kolovoza 2010. (CEST)

"Udžbenici iz geografije". Ne znam što je to "geografija", reci mi to na hrvatskom.
Što se tiče Anića, njega su iskritizirali ljudi iz jezikoslovne struke.
"novotarijama koje nemaju veze s jezikom koji se ovdje govori već 20 godina i više". Koji je to "jezik koji se ovdje govori"? Di to "ovdje"? Koliki skup ljudi obuhvaća to "ovdje"? Je li to misliš na ured g. Stanimirovića?
Ovdje već po tko zna koji put pišem da nisu prigovarali Aniću "manjak hrvatstva" - uostalom, otca su mu po kazni vlasti Kraljevine Jugoslavije poslale na službu u Srbiju, za ga maknit što dalje od Hrvata. A neki govore da je to bilo zbog očevog mu hrvatstva. Aniću su prigovarali što mu se osjećaj za hrvatski loše formirao. Nije Anić kriv šta se rodia u Srbiji.
Ne omalovažavam ljude samo zato što su radili i stvarali u Srbiji. Evo, primjerice, Franjo Tuđman je živio i radio u Srbiji.
Hoće li nam športski komentatori ili nepismeni novinari određivati književni jezik? Je li oni novinari koji ne znadu da se kaže "koncert Dina Dvornika", a ne "koncert Dine Dvornika"? Je li oni novinari koji ne znadu izgovorit kako treba: Kaštela, ime splitskom Hajduku i t.d.?
Zakon je zakon. I zakon se poštuje. Nije ministarstvo iznad zakona.
Što se tiče udžbenika i nazivlja, što se ne pozivaš na velikog hrvatskog zemljopisca prof. Ratimira Kalmetu?
A što se tiče odobrenih pravopisa, imaj na umu čiji je pravopis dobio odobrenje:
Bjelokosna Obala (zem., država) Hrvatski školski pravopis, Babić, Ham, Moguš, Školska knjiga, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-0-40026-9, str. 86.
Edgare, ne stvaraj probleme di ih ne bi tribalo uopće bit. Kubura (razgovor) 02:04, 7. kolovoza 2010. (CEST)

Kao i zemljopis, geografija je legitiman i legalan izraz u hrvatskome jeziku... Koji ljudi? Daj mi imena... što se tiče Stanimirovića... zar opet? Pa molim te, mislim da već postaje neukusno se pozivati na takav tip ironije... a koji jezik, govorim na isti ovaj jezik kojeg ja govorim od svog rođenja, kojeg govoriš i ti, ali ga u pisanju konstantno iskrivljuješ (na što su se neki već žalili) - hrvatski jezik. Ono na što se ti konstantno pozivaš je jezični purziam, a ta je ideja odbačena od strane svih jezikoslovaca kroz povijest (izuzev NDH, no i tamo je dočekana s kritikom)... čisti ti je primjer Kalmeta. Naravno da mi nećemo dozvoliti novinarima da nam kroje pravopis, niti ministru Fuchsu niti autorima udžbenika... ali ipak, ministarstvo nije odobrilo Babića, Hama i Moguša, već Babića, Finku i Moguša, a uz njih se koriste, ravnopravno, još 4, tako da pozivanje na jedan jedini pravopis baš i nema smisla... ja govorim o onome što je odobrilo ministarstvo po pitanju udžbenika iz geografije/zemljopisa i gradiva koje se u njima nalazi. Novinari nam neće krojiti pravopis, ali će nam novinari davati dobar primjer kako se, barem u ovom slučaju, nešto pravilno piše i naziva, ne koristeći novotarije nekih pravopisa (pogrješka; izbacivanje ispadanja prilikom deklinacije), a što se tiče zakona, koliko ja znam ne postoji zakon o pravilnom pisanju imena zapadnoafričkih zemalja... ili se varam? Tako da ne vidim na koji se zakon pozivaš, a mislim da je Ministarstvo tu relevantniji izvor i od tebe i od mene i od jednog od brojnih važećih pravopisa u zemlji (jer problem je odlučiti se za normalni, univerzalni jezik s tuđicama - što ima u svakom jeziku; ili nepotrebno forsirati jezični purziam - što nikada nije uspjelo)... a i uostalom; Obalu Bjelokosti koristi i LZ "Miroslav Krleža" i njihov obiteljski leksikon, a tako i njihova enciklopedija... mogu ti pronaći još nekolicinu izvora s Obalom Bjelokosti, ali mislim da je poruka dovoljno jasna, pogotovo sada kad je kao izvor priloženo izdanje našeg najistaknutijeg leksikografskog zavoda --Biljezim se sa štovanjem,Poe 11:17, 7. kolovoza 2010. (CEST)

"Jezični purizam". Jezični purizam na kojem se do 1990-ih odgajalo Hrvate i učilo ih "zemljopisu". Generacije koje su prijetile da neće upisati djecu u školu ako im se bude namećala "geografija" u školama. To ti je zabilježeno u Splitu 1990-ih.
"Nepotrebno forsirati jezični purizam". Kao čitam pok. Stipu Šuvara.
Ne postoji "nepotrebno". Tuđice neprestano naviru i povećava im se udjel u jeziku, tim više jer jezične potrebe stvaraju izvedenice (glagole, imenice, pridjeve... uz sve kombinacije sa predmetcima i nastavcima). Jednom kad tuđični udjel prijeđe kritični postotak, može se govoriti o točci bez povratka. Jer jednom kad se prihvati nekritično usvajanje tuđica, jezik zamire i zamjenjuje ga nametnuti jezik.
A kome se ne govori hrvatski, neka govori drugim jezikom. No onda neka ga ne nameće onima koji žele govoriti hrvatski. Treba se pomiriti s time da je Hrvatska samostalna i slobodna i da nema više jugounitarističkog posrbljivanja hrvatskog jezika. I da su Hrvati >90% glasovali za takvu državu.
Razmetanje tuđicama je Ilustrissimusov kompleks. Tuđicama se razmeću nakompleksirane neškolovane osobe koje tako žele se prikazati kao da više znaju, da bi izgledali što pametniji i radi sakrivanja vlastiteg neznanja.
Nikad nije moguće prevesti sve izraze, no to nije razlog za stati.
Civilizirani narod brani svoj jezik i ne želi se utopiti u masi "većeg i jačeg", a ne ropski se potčiniti.
Jezični purizam je tradicija srednjoeuropskih naroda: Hrvata, Mađara, Čeha, Slovaka, Nijemaca, Slovenaca... Hrvatsku tradiciju ustrajnog traženja i stvaranja vlastitih novih riječi radi zamjenjivanja tuđica hvalili su i hvale brojni književnici i kulturni djelatnici (ali i obični ljudi) u svijetu, osobito u slavenskom svijetu. Počevši od Desanke Maksimović pa nadalje.
Zabranjuje li taj pravopis "Bjelokosnu Obalu"?
Shvati da su zakonski dokumenti jači od ministarstva. Ministarstva mogu donijeti neke podzakonske akte, no ne i akte koji su jači od zakona. Zato postoji Sabor koji usvaja zakone. Kubura (razgovor) 03:42, 8. kolovoza 2010. (CEST)

Postoji jezik, postoje tuđice i postoji jezični (pretjerani) purizam, kad budemo razlikovali 3 pojma, onda možemo o tome pričati. Ja isto tako kritiziram kako naš, tako i Mađarski, Slovenski, Češki, Slovački i Njemačkio jezični purziam jer ipak smatram da je jezik ljepota i kreativnost izražavanja i da nijedan jezikoslovac, političar i/ili tko zna više tko meni, tebi, njemu, njoj može zabraniti koje će izraze koristiti ukoliko su u skladu s pravopisom, a izrazi tipa oponent/protivnik, biografija/životopis su propisani i jednako dozovoljeni po svim pravopisima, dakle nitko mi ne može zabraniti da koristim jedan ili drugi, jer ponavljam, jezik je kreativnost i ljepota, sloboda izražavanja i svaki jezikoslovac koji je pokušao nametati bilo što, bilo korištenje tuđica, bilo isforsirani purizam, i ograničiti moj ili tvoj govor je poprilično ebete (da se ne izrazim gore), a što je Šuvar govorio, nemam pojma, nisam znao čovjeka. A pazi, o Ilustrissiumusovom kompleksu možemo govoriti tek u kasnijoj životnoj dobi, a ipak, ja jesam sreo iznimno, kako obrazovane, tako inteligentne, ljude koji su se elegantno i prikladno služili tim zlim "tuđicama" i to ne kako bi prikrili neznanje, već višestruko afirmirali znanje. To što se u Splitu događalo tijekom 90-ih, ja za to ne znam, ja sam upisan sa predmetom zemljopisom, ali sada je geografija (što ti stoji na svakom srednjoškolskom udžbeniku; za osnovnu ne znam), što meni osobno ne smeta, samo zato što smatram da je nepotrebno forsirati išta, pa tako i nametnutu i isofrsiranu čistoću jezika - a to da se ne može prevesti sve, a da se ipak ne treba stati... prijevodi kao dlanovnik, zrakomlat ili otvrđe (hardware) su ipak malo previše da bi se s njima računalo u praksi, pogotovo u struci (jer ipak, i moji su se profesori lijepo nasmijali nekim našim purističkim prijevodima; i to profesori iz struke). Što se tiče zabrane, zabranjuju li oni tvoji, izričito, "Obalu Bjelokosti", a i kako je Obala Bjelokosti tuđica? Mislim, jednako je prisutno i usvojeno pravilo pridjeva i genitiva i koriste se i jedno i drugo, tako da ne vidim kako Obala Bjelokosti, kao češće korišteni pojam, kako u praksi, tako i u teoriji, tako i u struci i edukaciji, spada pod "tuđice" i neusklađeno sa standardnim jezikom (primjeri su ti djela Gjalskog/Stravinskog, a ne Stravinskijeva/Gjalskijeva djela - ovo potonje nije u duhu jezika, dok genitiv je). A što se tiče zakona i Ministarstava, postoji li zakon o pravilnom pisanju imena zapadnoafričkih zemalja? Samo ću to ponoviti za kraj --Biljezim se sa štovanjem,Poe 12:03, 8. kolovoza 2010. (CEST)

O posvojnom genitivu sam ovdje (Kafić:Posvojni genitivi) detaljno obrazložio, baš onako kako je govorio akademik HAZU, jezikoslovac Stjepan Babić i prof. Stjepan Ivšić .
Jezik ne trpi nasilje, pogotovo ne tuđičarenje.
To što si usporedio riječ "dlanovnik" sa zrakomlatom i otvrđem pokazuje da lažeš. I to zlonamjerno lažeš. Googleov test daje 20.300 rezultata za dlanovnici, 2.740 za dlanovnik. A ovo su samo nominativi. Ako si imalo mlađi, onda si barem jednom u ruke uzeo računalni časopis ili sami dlanovnik. A po časopisima i u prodavaonicama ćeš ga naći pod tim imenom. Ne vjerujem da si informatički nepismen. Zato ako ti smeta hrvatski izraz, to je tvoj problem.
Ne rabi stranice za razgovor kao mjesto za širiti propagandu svojih osobnih stavova. Živi s time da je u hrvatskom jeziku zaživio hrvatski prijevod.
Što se tiče "postoji li zakon o pravilnom pisanju imena zapadnoafričkih zemalja?" - postoji. Očigledno nisi pogledao moju poruku u gornjem tekstu. To je već ignorantsko ponašanje, na tragu troliranja ("praviti se da ne shvaćaš"). Za shvatiti što je ovo Narodne novine - Uputa o upotrebi slovnih kratica i brojčanih oznaka za države i zemlje i novčane jedinice u platnom prometu s inozemstvom, br. 75 od 75 20. srpnja 2007. godine. ne trebaš imati IQ>200. A imaš još takvih zakona.
"i moji su se profesori lijepo nasmijali nekim našim purističkim prijevodima; i to profesori iz struke" - Ovo nije argument. Ti kao i suradnik Wustefuchs. "ja sam čua", "meni su rekli", "svi to znaju"... Ne znan koji su ti se to "profesori iz struke" smijali, no kad sam ja iša u Split u školu, naše hrvatske izraze su ismijavala djeca iz vojnih (JNA, JRM) stambenih naselja (nacionalnog sastava kao JNA) - ovo ti je što sam "ja čua". Odrasli iz tih sredina su ismijavali ili prijavljivali. A za potvrdu, pogledaj napise u Slobodnoj, koji su novinari što pisali. Koliko je u tim četvrtima i ulicama bilo otuđeno hrvatsko (i koliko tamošnji Hrvati nisu smjeli dignit glavu ili koliko su neki tamošnji Hrvati bili indoktrinirani jugoslavenstvom, jugounitarizmom i serbokroatizmom), svjedoči i to što se jedino po tim ulicama u Splitu moglo vidjeti grafite kao što su FK Partizan i YU (ratne 1991.) (ovi se još negdi dadu razabrat ispod piture).
Kakobilo, Desanka Maksimović se nije smijala nama Hrvatima zbog toga što čuvamo svoj materinski jezik, nego nas je hvalila, a kudila je svoje sunarodnjake zbog toga što ne čine isto, nego dopuštaju da im jezik izjedaju tuđice.
"Jezik je kreativnost", ali to ne znači da ga se ne treba normirati. Kao što reče naš akademik HAZU, jezikoslovac Radoslav Katičić, koji je jezik usporedio s pješakom u prometu: pješak ide gdje želi, što ne znači da za njega ne važe prometni propisi i da nam ti propisi ne trebaju (to je u Vijencu br.427-429/2010., str. 4-6, od 15. srpnja 2010.).
Prigovaraš mi na pravopis, a gore si napisao ovako " tako i Mađarski, Slovenski, Češki, Slovački i Njemačkio jezični purziam ". Ovo nije slučajna pogrješkica, ovo je način na koji pišeš. Ovo je neznanje. Pridjevi se pišu malim slovom. Ovako kako si ti napisao je u engleskom jeziku. A drugima govoriš kakav im je hrvatski. To je "kreativnost"?
"i svaki jezikoslovac koji je pokušao nametati bilo što, bilo korištenje tuđica, bilo isforsirani purizam, i ograničiti moj ili tvoj govor je poprilično ebete...".
Da si drukčije složio rečenicu, još bi nekako prošlo. Ne bi bilo napadačkog sadržaja. No ovako kako si ti sročio je dvosmisleno, a drugi smisao je napadačko ponašanje prema meni. Pretpostavit ću dobru namjeru (povjerovat ću u prvi smisao), ali to ne znači da moram biti naivna budala. Stoga ti zbog ovakvog prikrivenog napadačkog sadržaja dajem žuti karton. Da nisam pretpostavio tvoju dobru namjeru, bio bi blokiran.

Također ću te zamoliti neka čitaš poruke i poveznice koje ti sugovornici daju u raspravi, a ne da se ponašaš kao da ih nisi pročitao, pa tako unedogled nepotrebno rastežeš raspravu postavljajući pitanja na već odgovoreno. To je troliranje, ometanje Wikipedije. Znači, barem 2 prekršaja, a dobio si samo žuti karton.

Žuti karton


Kubura (razgovor) 06:42, 9. kolovoza 2010. (CEST)

Pa zapravo, drago mi ej da je netko konačno shvatio što sam htio reći i pretpostavio dobru namjeru... ne nije bio napad na tebe jer sam isto tako mogao navest Matu, Antu ili Juru, ali naveo sam nas 2 reda radi... i to sam doživio :-) Ovaj izvadak iz NN govori samo o slovnim kraticama i ne obavezuje mene da zemlju nazivam Bjelokosnom Obalom, već ju on kao takvu navodi... zakon eksplicitno govori samo o kraticama, ne o nazivima država (Odluke o uvjetima i načinu obavljanja platnog prometa s inozemstvom - ne vidim kakve ovo veze ima s geografijom). Ono s velikim slovima jest bila greška, jer sam išao na narode, ispali su pridjevi... ipak i ja slušam hrvatski jezik u školi :-) Što se tiče ja sam čuo ili nisam, nemojmo tako... ja to nisam koristio kao arugment (jer jasno da niti ne mogu osim ako ti nedam potpisani transkript razgovora ili audio zapis), samo sam ti davao primjer koliko jezični purizam može biti loš (iako da, u pravu su, dlanovnik je još i uvriježen i korektan izraz - za razliku od otvrđa i/ili zrakomlata ili kako su već preveli ležeće policajce) i prtjeran. Dolje ti je Ex13 napisao ono što ti ja pišem već cijelo vrijeme - nisam ja nužno isključio Bjelokosnu Obalu kao nepravilan termin (jer opet, jezik je kreativnost - a i pješak ih mora poštivati, ali vozač je onaj koji gubi svaku prednost u doticaju s pješakom), ali je Obala Bjelokosti (koja je jednako tako valjana i opravdana i korektna) uvriježeniji termin koji se puno češće koristi i na kojeg smo se navikli upravo zbog redovitog korištenja i svakodnevne uporabe. Ne smijem se ni ja nama Hrvatima što čuvamo naš jezik, ali ne trebamo ni pretjerivati u stvaranju novoga jezika... naš jezik ima posebnost, posebnost koja ga razlikuje od ostalih slavenskih, pa čak i južnoslavenskih jezika (o ostalim skupinama neću ni govoriti, nema smisla), ali ta posebnost mora ostati na granici posebnosti koja neće prelaziti u neukusnu purifikaciju koja bi stvorila umjetni jezik nepoznat čak i onima koji ga već stoljećima govore (neovisno o tvom konstantnom pozivanju na ratne 90-e i nekakav danas - ili barem ovdje - nepostojeći jugounitarizam i serbokroatizam) --Biljezim se sa štovanjem,Poe 13:23, 9. kolovoza 2010. (CEST)

Jezikoslovni izvori[uredi]

U Hrvatskome školskome pravopisu samo je Salomonski.

Bez obzira kako je u engleskome jeziku, u nas treba biti kako je uobičajenije i prihvatljivije, dakle Salomonsko Otočje jer imena država pišemo po naški: Bjelokosna Obala, Fracuska, Kostarika, Savezna Republika Njemačka, Sjedinjene Američke Države...
Pošto smo riješili problem lika samoga imena, ostaje nam sada pitanje: Salomon Otoci ili Salomonski Otoci. Mislim da kolebanja između imeničkoga ili pridjevnoga lika ne bi trebalo biti, pridjevni ima izrazitu prednost.

Stjepan Babić

Gornji citat iz:
Stjepan Babić, Uz članak o Salomonu ili Solomonu. // Jezik, Hrvatsko filološko društvo, god. 52., br. 2., Zagreb, 2005., str. 69. – 71., (citat sa str. 70.), ISSN 0021-6925, (Hrčak)
Napomena: Podcrtao Bugoslav.

Stjepan Babić, Bjelokosna obala – prihvatljiv naziv. // Jezik, Hrvatsko filološko društvo, god. 43., br. 2., Zagreb, 1995., str. 77. – 79.

Stjepan Babić, Hrvatska jezikoslovna čitanka, Biblioteka Posebna izdanja, Globus, Zagreb, 1990., str. 29., ISBN 86-343-0620-8

Wikicitati Kad bismo navodili i primjere s pridjevom bjelokostan koji posredno svjedoče o proširenosti imenice bjelokost, našli bismo potvrde M. Radnića, A. d. Belle, I. Đorđića, A. Kanižlića, J. Banovca, M. Katančića, I. Vojnovića, F. Galovića, M. Krleže i veoma velike proširenosti zbog zaziva u litanijama kulo bjelokosna.
(Babić, 1990., 29.)

Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 1996., str. 622., Bjelokosna Obala, ISSN 1330-0369

Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš: Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 176., ISBN 953-0-40005-5

Wikicitati bjelokostan, -sna; Bjelokosna Obala (bolje
     nego: Obala Bjelokosti)
(Babić, 1994., 176.)

Ministarstvo kulture i prosvjete Republike Hrvatske odobrilo je uporabu ove knjige u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske rješenjem broj 523-02-01/5-94-01 od 18. travnja 1994.

Zaključno. BFM iz 1994. je bio u službenoj uporabi jako dugo vremena. I mnogi su imali prigodu proći kroz cjelokupnu srednjoškolsku naobrazbu s tim pravopisnim priručnikom, koji je u to vrijeme bio jedini službeni pravopis. Iako je u prodaji bilo i starijega pretiska iz 1990., taj nije imao službeno dopuštenje.

HIDRA stvara nazivoslovlje, a izdanja ove ustanove rabe se u službene svrhe prevođenja prava Europske unije.

To što Kubura govori o priručnicima kojima je jedan od autora Anić, to je najblaže što se o tim priručnicima može reći. O istima se i stručna javnost izjašnjava s puno više pokuda. Bitno je znati i tko što govori, te kako je prošao pravopis koji je u svomu naslovu imao pridjev hrvatski, nakon što je napisan predgovor 10. rujna 1971.

Toliko za sad, -- Bugoslav (razgovor) 23:49, 10. kolovoza 2010. (CEST)

Odgovor[uredi]

Naziv Bjelokosna Obala u Predlošku:ZD+X/C opstoji od 14. rujna 2006. u 21:15:19, tj. od kada je isti predložak stvorio Argo Navis. To znači kako ja s time nemam veze, a također znači kako si ti, Viteče, prekršio temeljne norme dobroga ponašanja, dakle ne samo wikipedijsko WP:PDN. Kad se malo preciznije pročita završetak tvoga obraćanja suradniku Kuburi od 5. kolovoza 2010. u 09:09:59, naziru se i obrisi WP:NAPADA. Za WP:NAPAD nije dovoljna isprika. I nije to prvi put da tako napadaš suradnike, i to kolega Viteče na za to neprikladnim mjestima.
Što se tiče biti spora, iako kao što sam napisao ovo više nije stvar samo sporenja, već je stvar otvorenoga i jasnoga napada.
Dakle, što se tiče spora. BFM (2000., 169.) daje Bjelokosna Obala, te ću se ovim pitanjem pozabaviti u dogledno vrijeme.
Kad sam prvi put vidio izmjenu u Predlošku ZD+X/C - pogledao sam - i članak je zaista pod Obala Bjelokosti, no to pitanje iako je o njemu vođena rasprava, nije završeno. Trebamo se držati pravopisa, naravno ne slijepo, već raditi u duhu kulture hrvatskoga jezika. Niti jedan izvor ne može biti smatran za najbolji, nego treba razmisliti i podržati ono što ima određenu razinu potvrde, a da je istovremeno bolji naziv. O tomu ne bi trebali odlučivati oni koji će se rukovoditi Googleovom statistikom ili oni koji će navoditi da nikad nisu čuli za naziv iz pravopisa, niti su voljni pogledati dublje u to pitanje. -- Bugoslav (razgovor) 01:02, 6. kolovoza 2010. (CEST)

P.S. Javio sam se isključivo zato što me Vitek proziva na suradničkoj stranici za razgovor suradnika Kubure. Tamo me na jednomu mjestu naziva Bugoslov. Čitavo to obraćanje je napad kakvoga još nisam vidio. -- Bugoslav (razgovor) 01:02, 6. kolovoza 2010. (CEST)

Ja sam naveo sve relevantne i pouzdane pisane izvore, na žalost nemam više svoj udžbenik iz geografije iz 6. razreda, ali znam pouzdano kako je stajalo Obala Bjelokosti i kako su mene tako, a i sada ljude uče tako, u školama. Naravno da se nećemo voditi Googleom, to bi bilo suludo... ali mislim da bi se mogli voditi onim što Ministarstvo prosvjete propisuje čisto da se drugi ljudi koji ovdje naiđu, pogotovo djeca koja traže materijal za referate, a nisu toliko spretna, spremna ili radišna da mijenjaju sami, ne bi došli u nedoumicu oko toga što ih se uči u školi, što mogu naći u relevantnom izvorima i što mogu čuti na TV-u, što bi uzrokovalu veću zbunjenost nego što bi trebala biti - Obala Bjelokosti (koliko god svojevrsni duh jezika, iako se u mojim Fon Fonovima nigdje nije naglašavalo taj posvojni pridjev u odnosu na posvojni genitiv) je priznat i općekorišten naziv za tu državu, iako postoje alternativni, ali alternativni bi trebali tu biti isključivo kao redirect na članak, ne kao primarne poveznice... mislim, najrecentniji primjer vam je SP u nogometu i skorašnje SP u Turskoj gdje imamo tu zemlju. Inače, kod izvjesnih je situacija upravo taj posvojini pridjev van duha jezika, a posvojni genitiv u skladu s duhom jezika (djela Gjalskog/Stravinskog, a ne Stravinskijeva i Gjalskijeva djela) --Biljezim se sa štovanjem,Poe 01:18, 6. kolovoza 2010. (CEST)

Zrinsko-frankopanska urota. Kubura (razgovor) 03:44, 8. kolovoza 2010. (CEST)

Ja bih molio da se ne rabi naziv Bjelokosna Obala. Iako je taj naziv ubačen u Babić-Mogušev pravopis iz 2010. on se krajnje rijetko rabi. Slijedom toga molio bih da se rabi ili Obala Bjelokosti ili službeni francuski naziv.--Ex13 (razgovor) 10:52, 9. kolovoza 2010. (CEST)