Rimski kamenolom na Sutiliji

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "arheološki lokalitet".
(Primjeri uporabe predloška)
Pogled na brdo Sutilija na čijim se istočnim obroncima nalazi kamenolom

Rimski kamenolom, kamenolom na brdu Sutiliji kod Segeta Gornjeg, ponad Trogira, zaštićeno kulturno dobro[1]

Opis dobra[uredi | uredi kôd]

Gradina Sutilija (nastala u 8. st. pr. Kr.), rimski kamenolom i crkva sv. Ilije (iz 12. st.) nalaze se na brdu sv. Ilija koje dominira nad zapadnom stranom trogirskog Malog polja. Zbog dobrog strateškog položaja, mogućnosti nadzora okolnog kopna i akvatorija Kaštelanskog zaljeva i Šoltanskog kanala, na sv. Iliji je u željezno doba podignuto veliko gradinsko naselje. Od njega je sačuvan rasuti suhozidni bedem prstenasta oblika, a na južnoj padini se nalazi podgrađe zaštićeno bokobranom. Na istočnoj padini Sutilije nalazi se rimski kamenolom. Riječ je o manjim kavama u kojima su vidljivi tragovi vađenja kamenih blokova. Na vrhu se nalazi romanička crkva sv. Ilije po kojem je cijelo brdo dobilo ime Sutilija.[1]

Kamenolom je na istočnoj padini Sutilije. Predstavljaju ga manje kâve. I danas se vide tragovi vađenja kamenih blokova. Segetski kamen je bio važan u starom vijeku, što je zabilježio Plinije Stariji i zapisao da je rimski Trogir bio poznat po kamenu, 'Tragurium, civium Romanorum marmore notum'.[2]

Zaštita[uredi | uredi kôd]

Pod oznakom Z-3256 zaveden je u kompletu s gradinom na Sutiliji i crkvom sv. Ilije kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "arheološka baština".[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Arheološka nalazišta Gradina Sutilija i rimski kamenolom, zajedno s crkvom sv. Ilije Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. Pristupljeno 7. lipnja 2020.
  2. Ivan Alduk: Trogir se nije predao Veneciji, pa je mjesecima bombardiran kamenim kuglama i keramičkim posudama punjenim zapaljivim smjesama Dalmatinski portal. 21. prosinca 2015. Pristupljeno 7. lipnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.