Rudolf Bićanić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Rudolf Bićanić (Bjelovar, 5. lipnja 1905. - Zagreb, 9. srpnja 1968.), bio je hrvatski ekonomist, demograf, gospodarski povjesničar, sociolog sela, političar i sveučilišni profesor. Najveći hrvatski ruralist 20. stoljeća.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rudolf Bićanić rođen je u Bjelovaru 1905. godine. Studirao u Parizu na École des hautes études i u Zagrebu na Pravnom fakultetu gdje je doktorirao 1931. godine.[2]

Kao član HSS-a nastavlja rad na politici Stjepana Radića u vrijeme diktature. Godine 1933. osuđen na 3 godine zatvora koje je odslužio zajedno s Vladkom Mačekom u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici. Nakon izlaska iz zatvora Bićanić je imenovan tajnikom Komisije za pomoć pasivnim krajevima. Kao član ravnateljstva Gospodarske sloge (od 1936. godine) osnovao Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog gospodarstva, koji se može smatrati prednikom Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu (IDIS).[3] 1 Istodobno je uređivao Gospodarsku slogu i Politički pregled. Na čelu toga Zavoda je bio od 1936. do 1940. godine,[2] kada postaje ravnatelj Direkcije za vanjsku trgovinu Jugoslavije na osnovu sporazuma Cvetković-Maček. Od 1941. do 1943. godine bio je prvi viceguverner Narodne banke Jugoslavije u izbjeglištvu u Londonu. U veljači 1945. godine zajedno s predsjednikom jugoslavenske izbjegličke vlade Ivanom Šubašićem vratio se u Jugoslaviju gdje je bio na čelu Uprave za vanjsku trgovinu koju napušta nakon što su komunisti preuzeli svu vlast 1946. godine. Godine 1945. napustio je politiku Mačekovog HSS-a i priklonio se HRSS-u. Profesorom na Pravnom fakultetu u Zagrebu postao je 1946. godine gdje je predavao ekonomsku politiku, ekonomiku vanjske trgovine i gospodarsku povijest.

Suprug anglistice Sonie Bićanić.[4][5]

Umro je u Zagrebu, 9. srpnja 1968. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[6]

Djela[uredi VE | uredi]

Najpoznatije knjige su mu:

  • Kako živi narod. Život u pasivnim krajevima, I. knjiga, 1936.
  • Ekonomska podloga hrvatskog pitanja, 1938.
  • Kako živi narod, II. knjiga, 1939., zajedno sa Željkom Macanom i suradnicima
  • Hrvatska ekonomika na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam. I. Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji, 1750-1860., 1951.
  • Začeci kapitalizma u hrvatskoj ekonomici i politici, 1952.
  • Economic Policy in Socialist Yugoslavia, 1973.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1 Od 1993. godine nosi naziv Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ).[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu 1964.-2014., ur. Vlasta Ilišin, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-6218-57-8, str. 17., pristupljeno 3. siječnja 2018.
  2. 2,0 2,1 Bićanić, Rudolf, enciklopedija.hr, pristupljeno 3. siječnja 2018.
  3. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu 1964.-2014., ur. Vlasta Ilišin, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-6218-57-8, str. 17. i fusnota 10 na str. 17., pristupljeno 3. siječnja 2018.
  4. Sonia Wild Bićanić, Fraktura. Pristupljeno 2. srpnja 2016.
  5. Dvije linije života Durieux. Sanjin Ivandić, Novi list. Pristupljeno 2. srpnja 2016.
  6. Gradska groblja Zagreb - B, gradskagroblja.hr, pristupljeno 3. siječnja 2018.
  7. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu 1964.-2014., ur. Vlasta Ilišin, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-6218-57-8, str. 60., pristupljeno 3. siječnja 2018.