SB2C Helldiver

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
SB2C Helldiver / A-25 Shrike
Curtiss SB2C col.jpg
Opći podaci
Tip Obrušavajući bombarder
Proizvođač Curtiss-Wright corporation
Probni let 18. prosinca 1940.
Uveden u uporabu 11. studenog 1943.
Povučen 1959. (Italija)
Status povučen
Prvotni korisnik Američki marinci, američka mornarica
Broj primjeraka 7.140
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

SB2C Helldiver je bio američki mornarički obrušavajući bombarder tijekom Drugog svjetskog rata. Uveden je kao zamjena za SBD Dauntless. Usprkos svojoj veličini SB2C je bio mnogo brži zrakoplov od SBD-a, koje je zamijenio. Posada ga je nazivala Big-Tailed Beast ili samo Beast,[1], Two-Cee i Son-of-a-Bitch 2nd Class (po njegovoj oznaci SB2C, a djelomično i zbog problematične reputacije).[2]

Iako su se proizvodni problemi nastavili i tijekom operativne uporabe istoga, piloti su ubrzo promijenili svoje mišljenje o snazi Helldiver-a.[3]

Dizajn i razvoj[uredi VE | uredi]

Helldiver je razvijen kako bi zamijenio Douglas SBD Dauntless. Bio je to mnogo veći zrakoplov, sposoban za djelovanje s najnovijih nosača zrakoplova tog vremena, te iznimno dobro naoružan, izrađen kako bi zadovoljio visoke zahtjeve američke vojske.[4]

Model XB2C-1 prototip je isprva bio suočen sa sitnim problemima vezanim uz motor R-2600 i trokraki propeler, kao i sa strukturalnim slabostima. Prvi prototip poletio je u prosincu 1940. godine. Isti se srušio u veljači 1941. godine. Od tvrtke Curtiss je zatražena obnova istog uz daljnja poboljšanja. Drugi prototip je također izgubljen u prosincu 1941. godine.

Početak serijske proizvodnje je bio naručen 29. studenog 1940. godine, ali s velikom brojem preinaka. Veličina repa i kormila je povećana kao i kapacitet spremnika goriva, i naoružanje je udvostručeno na 4 strojnice 12,7mm u krilima. SB2C-2 je građen s velikim spremnicima goriva što mu je značajno poboljšalo domet. Program je trpio mnoge odgode, tako da je Grumman-ov TBF Avenger ušao u serijsku proizvodnju prije Helldiver-a, iako je razvoj Avengera počeo čak dvije godine kasnije. Usprkos tome proizvodnja je započela u tri tvornice – u gradu Columbus, Ohio i dvije Kanadske - Fairchild Aircraft Ltd. i Canadian Car and Foundry. Ukupno je proizvedeno 7140 Helldivera u Drugom svjetskom ratu.[5]

Operativna uporaba[uredi VE | uredi]

Velik broj preinaka na proizvodnim linijama spriječio je da Curtiss Helldiver uđe u borbu sve do 11. studenog 1943. godine kada su Helldiveri iz eskadrile VB-17 s nosača zrakoplova USS Bunker Hill (CV-17) napali japansku utvrdu u luci Rabaul, na otoku Nova Britanija, sjeverno od Papue Nove Gvineje. Usprkos tome i dalje su postojali mnogi problemi sa zrakoplovom, što je uzrokovalo nezadovoljstvo posada jer je isti bio puno veći i teži od Dauntlessa kojeg je trebao zamijeniti. [6]

Uzroci problema zbog kojih Helldiver nije bio omiljen su bili u tome da je isti bio slabiji, s manjim doletom nego Dauntless, da je bio opremljen neadekvatnim električnim sustavom i u lošoj proizvodnji. Curtis Električni propeler i složen hidraulični sustav su često stvarali probleme pri održavanju.[7]

Problemi su u velikoj mjeri u potpunosti razriješeni do vremena kad je SB2C-4 ušao u službu. Zračne posade su naposlijetku počele cijeniti njegove sposobnosti da drži korak s pratečim lovcima, da ponese velik teret bombi i da prevaljuje velike udaljenosti. Helldiveri su sudjelovali u bitkama nad Marijanskim otocima, u zaljevu Leyte (gdje su dijelom odgovorni za potapanje japanskog bojnog broda Musashi, na Tajvanu i Okinawi u operaciji „Ten-Go“ tj. potapanju bojnog broda "Yamato".

Nakon rata određeni broj zrakoplova je prodan mornaricama Francuske, Italije, Grčke, Portugala i Tajlanda.

A-25 Shrike[uredi VE | uredi]

A-25 je bila armijska verzija, proizvođena u Curtiss-ovoj tvornici u St. Louisu. 900 zrakoplova je naručeno za USAAF pod oznakom A-25A Shrike.[8] Prvih 10 zrakoplova su imali preklopna krila, dok ostali primjerci nisu. A-25A je sadržavao mnoge promjene u odnosu na Helldiver-a, kao što su veći prednji kotači, pneumatični zadnji kotač, duže ispušne cijevi i slične preinake kojima se zrakoplov prilagođavao zahtjevima kopnene vojske. Da kraja 1943. godine kada je zrakoplov ulazio u operativnu uporabu, vojska više nije imala potrebu za obrušavajućim bombarderima. Zrakoplovi su ponuđeni australskoj vojsci, no samo 10 komada je otkupljeno. 410 komada je prebačeno marincima (U.S. Marines). Isti su preinačeni u SB2C-1, ali isti nikada nisu vidjeli borbu u marinskim jedinicama, već su prvenstveno korišteni za obuku. Ostali primjerci su preinačeni u zrakoplove za obuku ili za tegljenje meta.[8]

Sličan scenarij doživjeli su i britanski Helldiveri. Ukupno 26 zrakoplova je dostavljeno Kraljevskoj mornarici pod nazivom Helldiver I. Nakon nezadovoljavajućih testova niti jedan od njih nije upućen u borbu. [9]

Inačice[uredi VE | uredi]

  • XSB2C-1 – Prototip pogonjen motorom R-2600-8 1268 kW
  • SB2C-1 – proizvodna verzija sa strojnicama 12.7mm u krilima i 7.62mm straga, 200 primjeraka
  • SB2C-1A – originalno za USAAC, koji su kasnije postali A-25A, 410 primjeraka
  • SB2C-1C
  • SB2C-1 - s dva 20 mm topa u krilima i hidrauličkim flapsovima, 778 primjeraka
  • XSB2C-2
  • SB2C-1 – 1 zrakoplov preuređen u hidroavion 1942. godine
  • SB2C-2 – hidroavion, planirano 287 primjeraka, proizvodnja otkazana
  • XSB2C-3 - jedan SB2C-1 s motorom R-2600-20 od 1417 kW
  • SB2C-3 – jedan SB2C-1 s motorom R-2600-20 od 1417 kW i četverokrakim propelerom, 1112 primjeraka
  • S2BC-3E
  • SB2C-3 opremljeni s APS-4 radarom
  • SB2C-4
  • SB2C-1 opremljen nosačima raketa od 127mm ili za bombe od 454kg, 2045 primjeraka
  • SB2C-4E
  • SB2C-4 opremljeni s APS-4 radarom
  • XSB2C-5
  • dva SB2C-4 preuređena za varijantu -5
  • SB2C-5
  • SB2C-4 s povećanim spremnikom goriva, 970 izrađeno, 2500 otkazano
  • XSB2C-6
  • dva SB2C-1C opremljena motorom R-2600-22 od 1566 kW i povećanim spremnikom goriva
  • SBF-1 – kanadska verzija SB2C-1, 50 proizvedenih primjeraka od tvrtke Fairchild-Canada
  • SBF-3 – kanadska verzija SB2C-3, 150 primjeraka
  • SBF-4E – kanadska verzija SB2C-4E, 100 primjeraka
  • SBW-1 – kanadska verzija SB2C-1, 38 proizvedenih od tvrtke Canadian Car & Foundry company
  • SBW-1B – kanadska verzija za Royal Navy kao Helldiver I, 28 primjeraka
  • SBW-3 – kanadska verzija SB2C-3, 413 primjeraka
  • SBW-4E – kanadska verzija SB2C-4E, 270 primjeraka
  • SBW-5 – kanadska verzija SB2C-5, 85 primjeraka (165 otkazano)
  • A-25A Shrike – USAAC verzija bez kuke i sklopivih krila, 900 primjeraka
  • Helldiver I - Royal Navy oznaka za 28 kanadskih SBW-1B

Korisnici[uredi VE | uredi]

Tehničke karakteristike (SB2C)

Osnovne karakteristike

  • posada: 2
  • dužina: 11,2 m
  • raspon krila: 15,2 m
  • površina krila: 39,2 m2
  • visina: 4,5 m
  • masa zrakoplova: 4.588 kg
  • maksimalna dozvoljena masa zrakoplova: 6.202 kg
  • maksimalna masa uzlijetanja: 7.600 kg

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 473 km/h
  • dolet: 1.900 km
  • brzina penjanja: 8,9 m/s
  • najveća visina leta: 7.600 m
  • motor: 1×Wright R-2600 Cyclone radialni motor

Naoružanje

  • naoružanje: 2 × 20 mm topovi u krilima; 2 × 7.62 mm M1919 Browning strojnica straga, 900 kg bombi ili 1 Mark 13-2 torpedo u unutrašnjem spremištu, i 225 kg bombi pod krilima

Reference[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. O'Rourke, G.G, CAPT USN. "Of Hosenoses, Stoofs, and Lefthanded Spads." United States Naval Institute Proceedings, July 1968.
  2. Shettle 2001, p. 29.
  3. Forsyth 1991, Foreword
  4. Winchester 2004, p. 63.
  5. Taylor 1969, p. 480.
  6. Winchester 2004, p. 62.
  7. Tillman 1997, p. 61.
  8. 8,0 8,1 Stern 1982, p. 15.
  9. Winchester 2004, pp. 62–63.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Andrews, Harald. The Curtiss SB2C-1 Helldiver, Aircraft in Profile 124. Windsor, Berkshire, UK: Profile publications Ltd., 1967, reprinted 1971 and 1982. No ISBN.
  • Bowers, Peter M. Curtiss Aircraft 1907-1947. London: Putnam & Company Ltd., 1979. ISBN 0-370-10029-8.
  • Brown, Eric, CBE, DCS, AFC, RN.; Green William and Swanborough, Gordon. "Curtiss Helldiver". Wings of the Navy, Flying Allied Carrier Aircraft of World War Two. London: Jane's Publishing Company, 1980, p. 90–99. ISBN 0-7106-0002-X.
  • Crosnier, Alain and Jean-Pierre Dubois. Douglas SBD-5 Dauntless & Curtiss SB2C-5 Helldiver: Bombardiers en piqué de l’Aéronautique Navale (in French). Clichy-la-Garenne, France: DTU sarl., 1998. ISBN 2-912749-01-8.
  • Drendel, Lou. U.S. Navy Carrier Bombers of World War II. Carrollton, TX: Squadron/Signal Publications, Inc., 1987. ISBN 0-89747-195-4.
  • Forsyth, John F. Helldivers, US Navy Dive-Bombers at War. St. Paul, Minnesota: Motorbooks International, 1991. ISBN 0-87938-493-X.
  • Kinzey, Bert. SB2C Helldiver in Detail & Scale, D&S Vol.52. Carrollton, Texas: Squadron/Signal Publications, 1997. ISBN 1-888974-04-4.
  • Ociepka, Paweł P. "Curtiss SB2C Helldiver" Skrzydła w miniaturze 12. Gdańsk, Poland: Avia-Press, 1995. ISSN 1234-4109.
  • Shettle, M.L. Jr. United States Marine Corps Air Stations of World War II. Bowersville, Georgia: Schaertel Publishing Co., 2001. ISBN 0-964-33882-3.
  • Smith, Peter C. SB2C Helldiver. Ramsbury, Marlborough, Wiltshire: The Crowood Press Ltd., 1998. ISBN 1-86126-710-X.
  • Stern, Robert. SB2C Helldiver in Action, Aircraft Number 54. Carrollton, Texas: Squadron/Signal Publications inc., 1982. ISBN 0-89747-128-8.
  • Taylor, John W. R. "Curtiss SB2C/A-25 Helldiver." Combat Aircraft of the World from 1909 to the present. New York: G.P. Putnam's Sons, 1969. ISBN 0-425-03633-2.
  • Tillman, Barrett. Helldiver Units of World War 2. London: Osprey Publishing, 1997. ISBN 1-85532-689-2.
  • Tillman, Barrett and Robert L. Lawson. U.S. Navy Dive and Torpedo Bombers of WWII. St. Paul, Minnesota: Motor Books Publishing, 2001. ISBN 0-7603-0959-0.
  • Winchester, Jim. "Curtiss SB2C Helldiver." Aircraft of World War II: The Aviation Factfile. Kent, UK: Grange Books plc, 2004. ISBN 1-84013-639-1.


Vanjski izvori[uredi VE | uredi]