Salaš

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
"Sunčani zabat" na salašu u Vojvodini

Salaš (od mađarskog szállás) je ruralno imanje s gospodarskim zgradama, uglavnom namijenjenim poljodjelstvu. Svojstveno je za panonske krajeve, istočnu Hrvatsku (Slavonija) i na sjeveru Bačke, u mađarskom i vojvođanskom (srbijanskom) dijelu.

Nalazi se udaljeno od grada, ali može biti i udaljeno od jezgre sela.

Većinom u njima žive Hrvati,[1] no u njima su živjeli i Nijemci. Ipak, autohtono su stvaralaštvo bunjevačkih Hrvata.[2]

Salaši su ostavili trag u toponimima, pa tako postoje toponimi na istoku Hrvatske koje imaju salaš u imenu (kod Osijeka i Vinkovaca), ali čak i prema središnjoj Hrvatskoj (kod Petrinje).[3]

Povijest njihova nastanka seže do konca 17. i početka 18 stoljeća.[2] Distribuirani su na najplodnijem dijelu Panonske nizine.[2] U 1. polovini 18. st. pretvorili su velike zapuštene zemljišne površine u plodnu obradivu zemlju na kojoj je na sjeveru Bačke i nastao veliki grad Subotica.[2] Bili su izvorom zdravog života.[2] Na salašima su zajedno živjela i po tri naraštaja jedne obitelji.[2] Kroz vrijeme su se razvili da je u Bačkoj do kraja 19. stoljeća čak polovina stanovnika Subotice živjela na salašima, zbog čega su svojevrsni brend tog grada.[2]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Ante Sekulić: Umjetnost i graditeljstvo bačkih Hrvata, Matica hrvatska, 1998.
  1. CPI Kalman Kuntić: Uticaj političkih promena na položaj i nacionalno izjašnjavanje Hrvata-Bunjevaca u Bačkoj tokom 20. veka (srpski)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Izložba o salašima koji nestaju Subotica.info 15.07.2008., izložba fotografija 'Ej, salaši…' autorica Božane Sabanov Đelmiš, Vesele Laloš i Katarine Ćurčić u Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo. Predavali Ante Rudinski, Mirko Grlica, Eleonora Merković.
  3. Hrvatski jezični portal Salaš