Samarica

Ovo je glavno značenje pojma Samarica. Za druga značenja pogledajte Samarica (Ivanska).

Crtež samarice.

Prikaz samarice u radu.

Udvojene jarbolne dizalice u kamenolomu granita.

Samarica (eng. derrick) je jednostavna dizalica za prekrcaj brodskoga tereta. Samarica se sastoji od kose čelične ili drvene motke (samarica u užem smislu, kadšto grana samarice) kojoj se kraj oslanja na svestrano okretljiv zglob postavljen na jarbolu ili palubi, dok joj je gornji kraj u željenom položaju pridržan užetima s koloturjem (klobučnica). Teret se podiže užetom preko kolotura pri vrhu grane i vitlom. Pri prekrcaju brodskoga tereta samarice obično rade u parovima (udvojene samarice), pri čem je jedna postavljena iznad brodskoga skladišta a druga iznad obale. Kada su izvan uporabe, spuštaju se u vodoravan položaj i pričvršćuju u posebne ležajeve na palubi, ili se dižu u uspravan položaj u ležajeve na jarbolima. Na suvremenim brodovima sve češće se zamjenjuje drugim vrstama dizalica.

Samarica je po svojoj izvedbi jednostavna, što je bilo uzrokom njene rane upotrebe, a svoj procvat je doživjela sredinom 20. stoljeća upotrebom na brodovima, i to najčešće u obliku udvojenih samarica. Samarica se sastoji od nosača samarice (na brodu je to najčešće jarbol) i grane samarice koja nosi teret. Jako uže drži granu ovješenu o nosač, a drugo uže preko koloturnika smještenog pri vrhu grane diže teret. U prapočecima, grana je bila nepomična, samo je visila iznad područja pretovara, a teret se podizao ručnim vitlom ili snagom ljudi i životinja, a istim načinom se i teret pomicao lijevo-desno. Napredak u razvoju samarica je došao s izvedbom s granom koja se mogla zakretati. Time se olakšao pretovar tereta. Sljedeća stavka je bila uvođenje bočnih konopa za zakretanje koji se nazivaju brkovi. U posljednjem koraku razvoja samarica, sva vitla su dobila elektromotore što je znatno ubrzalo i olakšalo rad. Danas su samarice velikim dijelom izbačene iz upotrebe razvojem bržih i jednostavnijih izvedbi dizalica. Svoju primjenu imaju još uvijek kao dizalice za teške terete, iako su i ovdje sve manje u upotrebi.

Jarbolna dizalica

Jarbolna dizalica, jarbolni granik ili derik (prema Thomasu Derricku) ima okomiti jarbol i najčešće pri dnu jarbola oslonjen dohvatnik koji može mijenjati nagib kao kod okretnih dizalica. Upotrebljavaju se najviše za montažne radove za nosivosti i do 500 tona, a mogu se ugraditi i na mjestima neprikladnima za druge vrste dizalica, kao što su krovovi ili zidovi zgrada i slično.

Jarbolne dizalice se najčešće koriste za građevinske i montažne radove. Njihova je nosivost najčešće od 2 do 25 tona, a najveći je doseg od 10 do 50 metara. S obzirom na mogućnost zakretanja razlikuju se jarbolne dizalice s krutim zategama i jarbolne dizalice s užetnim zategama.

Okomiti okretni stup jarbolne dizalice s krutim zategama drže dvije kose zatege koje su preko ležaja pričvršćene na gornji dio dizalice. Te zatege ograničuju zakretanje dohvatnika na oko 280°. Ležaj dohvatnika nalazi se na donjem dijelu okretnog stupa. U mrtvom kutu zakretanja smješteni su mehanizmi za dizanje tereta, okretanje i uvlačenje dohvatnika.

Okomiti okretni stup jarbolne dizalice s užetnim zategama pridržava više jednoliko raspoređenih čeličnih užeta, koja su nategnuta između okretnog ležaja na vrhu stupa i usidrenja na zemlji. Dohvatnik tih dizalica, ako nije predugačak, može se zakretati za 360° ispod razapetih čeličnih užeta, a ako je previše dug, samo između dva susjedna užeta.

Posebne su vrste jarbolnih dizalica vozeće jarbolne dizalice i palubne jarbolne dizalice na plovilima (samarice), koji služe za pretovar komadne robe u lukama bez prikladnih pretovarnih uređaja.