Crvena bazga

Crvena bazga
	Crvena bazga
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Tracheophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Dipsacales;
Porodica:	Adoxaceae;
Rod:	Sambucus;
Vrsta:	S. racemosa;
Dvojno ime
	Sambucus racemosa; L.
Baze podataka
	GBIF; Flora Croatica;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Crvena bazga (crvena zova, lat. Sambucus racemosa), listopadni grm ili manje stablo iz porodice moškovičevki (Adoxaceae). Autohtona je vrsta na velikim dijelovima Europe te u Sjevernoj Americi (Colorado).

Raste na visinama do 1800 metara, obično po svjetlim šumama i šikarama, i uz brdske i planinske putove. Naraste do pet metara visine. Korijen je plitak i dobro razgranjen, cvjetovi su mirisni, sitni, dvospolni i jednodomni. Sirovi plodovi su lagano toksični, crvene boje. Sjemenke su isto otrovne, a sadrže amigdalin i glikozid.

Raširenost[uredi | uredi kôd]

Udomaćena je u Europi,te umjerenoj zoni sjeverne Azije,kao i Sjevernoj Americi.Kod nas je znatno rjeđa od crne bazge.

Opis[uredi | uredi kôd]

Obično raste kao maleno drvo ili veći grm,visine 2 - 6 metara. Plodovi su ove bazge kao što joj i ime kaže crvene boje. Lišće je svjetlije boje od onog crne bazge.

Uporaba[uredi | uredi kôd]

Bobice su jestive tek u prokuhanom stanju. Sviježi je sok (bez sjemenki, iste su otrovne!) dobar za pripravu limunadi sličnog pića. Sadrži oko 50 mg vitamina C, te oko 2,8 % šećera.Koristi se i kao ljekovita biljka - kora,te listovi kao diuretik i purgativ. Može se koristiti i za tjeranje miševa i krtica, jer isti navodno ne podnose miris ove biljke.

Sastav[uredi | uredi kôd]

Kora sadrži terpenoide alfa amirina,betulin i betulinsku kiselinu,te steroid beta sitosterol,u cvjetovima flavonoid kvercetin.

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Crvena bazga

Logotip Wikivrsta

Wikivrste imaju podatke o taksonu Sambucus racemosa

Crvena bazga
Crvena bazga

Izvori[uredi | uredi kôd]