Sarpedon

Johann Heinrich Füssli: Hipnos (San) i Thanatos (Smrt) odnose beživotno Sarpedonovo tijelo

Sarpedon (grč. Σαρπεδόνος) u grčkoj mitologiji je junak koji se u Trojanskom ratu borio na strani Trojanaca. Zeusov je i Europin sin. Njegova braća su minojski kraljevi Minos i Radamant koji su nakon smrti postali suci u podzemnom svijetu, zajedno s Eakom, nesretnim atletičarem kog su ubila ljubomorna braća.

Mitologija

Sarpedon je, iako je bio Zeusov sin, bio običan smrtnik. Od božanske naravi svoga oca nije naslijedio gotovo ništa, nasuprot svojoj braći, koja su naslijedila mudrost i snagu. Sarpedon je naslijedio tek nešto nadnaravnu snagu. Unatoč tomu, bio je Zeusov najdraži smrtni sin. Zeus ga je najviše volio, iako je Sarpedon bio smrtnik, samim time osuđen da umre.

U jednom od dramatičnijih dijelova Ilijade, Homer navodi kako Zeus promatra Sarpedona u borbi na strani Trojanaca. On, spreman za bitku, iskače iz svojih bojnih kola. Znajući da će Sarpedon umrijeti u predstojećem dvoboju, Zeus očajnički želi izvući svoga sina iz bitke i prenijeti ga u idilični mir i blagostanje dalekog otoka. Hera ga odgovara od takvog čina, upozoravajući ga na njegove posljedice. Hera mu govori: "Naljutit ćeš druge bogove. I također žele spasiti sinove svoje od smrti sigurne koju rat ovaj nosi! Nitko te od bogova besmrtnih neće slaviti!" Zeus prolijeva gorke suze, znajući da je Hera u pravu. U tom trenutku grčki ratnik Patroklo napada Sarpedona brončanim kopljem, probadajući ga "točno tamo gdje ošit podržava srce", kako navodi Homer, obarajući ga poput posječenog stabla. No, Zeus ne čini ništa i plačući održava dostojanstvo i autoritet kralja bogova. Umirući, Sarpedon poziva svoga prijatelja Glauka, koji gleda kako Patroklo iz Sarpedonovog tijela izvlači koplje "i ošit s njime, pa je tako izvukao i čovjekov dah i oštricu oružja", navodi Homer. Ranjeni Glauk zgroženo nariče: "Mrtav je naš najhrabriji čovjek Sarpedon, sin Zeusov! Je li Zeus bio uz njega?! Ne, čak nije bio ni uz vlastitog sina!" Zeus sve to promatra, lijući gorke suze i znajući da ne može promijeniti puteve sudbine.

Nakon smrti, Sarpedonovo beživotno tijelo s bojnog polja u oblaku sive izmaglice odnose Hipno (San) i Thanatos (Smrt).