Sedam ofenziva

Sedam ofenziva ili "sedam neprijateljskih" je izraz kojim se naziva sedam najvećih operacija Sila Osovine na prostoru bivše Jugoslavije protiv Titovih partizana, za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Tijekom razdoblja Titove Jugoslavije, bio je govor o tih sedam vojnih operacija važan dio službene propagande - svako školsko dijete ih je moralo biti u stanju napamet nabrojati - u kojoj je antifašistička borba u Drugom svjetskom ratu predstavljala glavnu legitimaciju vlasti. Opstala je do promjene volje naroda izražene na slobodnim izborima.

Kronološki, riječ je o sljedećih sedam operacija:

1. Uništenje Užičke republike od rujna do studenog 1941. u zapadnoj Srbiji ("Prva neprijateljska ofenziva")
2. Operacija Jugoistočna Hrvatska u istočnoj Bosni u siječnju 1942. godine ("Druga neprijateljska ofenziva"),
3. Operacija Trio i Operacija Foča na granici Bosne i Srbije u proljeće 1942. te istovremena talijansko-četnička ofenziva u Crnoj Gori i Hercegovini ("Treća neprijateljska ofenziva"),
4. Bitka na Neretvi početkom 1943. godine ("Četvrta neprijateljska ofenziva"),
5. Bitka na Sutjesci u kasno proljeće 1943. ("Peta neprijateljska ofenziva"),
6. ofenzivne operacije Wehrmachta od rujna 1943. do početka 1944. s ciljem zauzimanja teritorija kojega je NOVJ zauzeo po kapitulaciji Italije ("Šesta neprijateljska ofenziva"; v. Bitka za Split 1943. i Rommelova ofenziva),
7. Desant na Drvar, pokušaj likvidacije ili zarobljavanja vrhovnog komandanta NOVJ, maršala Tita ("Sedma neprijateljska ofenziva").