Kapitulacija Italije

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Kapitulacija Italije, točnije Primirje s Italijom (talijanski: Armistizio di Cassibile) bilo je primirje potpisano između Saveznika i Italije 3. rujna 1943., a time je Italija prešla na stranu Saveznika. Službena objava kapitulacije dogodila se 8. rujna 1943.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Nakon poraza njemačko-talijanskih snaga u Sjevernoj Africi, Saveznici su bombardirali Rim 16. svibnja 1943. Nedugo zatim, točnije 10. srpnja iste godine Saveznici se iskrcavaju na Siciliju, a nepuna dva mjeseca kasnije izvršena je i invazija na sami Apeninski poluotok 3. rujna 1943. U proljeće 1943. talijanska vojska je bila u rasulu, a o svemu tome se morao brinuti duce Benito Mussolini, koji je gubio potporu ministara i talijanskoga naroda. Uskoro je maknuo s položaja sve ministre koji su bili više vjerni kralju Viktoru Emanuelu nego fašističkome režimu. Takav Mussolinijev potez opisan je kao napad prema kralju, koji je sve više kritizirao slabo stanje u talijanskoj vojsci. Nakon nekoliko odluka, kralj Viktor Emanuel je, vjerojatno, počeo razmišljati o približavanju Saveznicima i rušenju Mussolinijeva režima.

Da bi ostvario te ciljeve, kralj je zatražio pomoć Dina Grandija. Grandi je bio jedan od vodećih ljudi u fašističkoj hijerarhiji, a u mlađim danima, smatrali su ga Mussolinijevm zamjenikom ili alternativom. Kralj je bio motiviran i Grandijevim razmišljanjima o prilagodbi fašizma prema novoj situaciji. Razni veleposlanici, kao Pietro Badoglio, rekli su mu da razmotri mogućnost da zamijeni Mussolinija na mjestu ducea.

Tajnoj uroti se pridružio i Giuseppe Bottai, drugi fašist na visokom položaju i ministar kulture, te Galeazzo Ciano, vjerojatno drugi najmoćniji čovjek u bivšoj Fašističkoj stranci i Mussolinijev tast. Urotnici su imali u cilju vratiti staru moć talijanskome kralju. 23. srpnja 1943. talijanski Parlament prestaje biti vjeran Mussoliniju i vraća se stara kraljevska moć. Istog dana Mussolini se morao sastati s kraljem, gdje je razriješen svih premijerskih dužnosti. Kad je odlazio sa sastanka, Mussolinija su uhitili karabinjeri i odveden je na otok Pozu. Na mjesto premijera došao je talijanski maršal Badoglio. Badoglijino imenovanje novim premijerom pokopalo je nade Grandiju da postane novi duce.

Imenovanje Badoglije novim talijanskim premijerom nije promijenilo talijanski položaj među Silama osovine. Međutim, to je bio korak naprijed od strane obitelji Savoje prema miru. Od tada počinju pokušaji da se sklopi mir sa Saveznicima.