Desant na Drvar
| Operacija Rösselsprung (Konjićev skok) | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Drugi svjetski rat | |||||||
 Josip Broz Tito i suradnici u Drvaru, nekoliko dana prije bitke | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Treći Reich NDH Četnici |
 Partizani | ||||||
| Zapovjednici | |||||||
| Lothar Rendulić Ernst von Leyser Otto Kumm |
Josip Broz Tito Koča Popović | ||||||
| Jačina | |||||||
| 20.000 njemačkih i ustaških vojnika | 17.000 partizana | ||||||
| Gubitci | |||||||
| 789 poginulih | 400 [1]- 3500[2] poginulih | ||||||
| 1. Odić, Slavko (1981). Desant na Drvar. Belgrade, Yugoslavia: Vojnoistorijski institut.
2. Kumm, Otto (1995). Prinz Eugen: The History of the 7. SS-Mountain Division "Prinz Eugen". Winnipeg, Manitoba: J.J. Fedorowicz Publishing. ISBN 978-0-921991-29-8. | |||||||
Ovo je glavno značenje pojma Desant na Drvar. Za partizanski film, pogledajte Desant na Drvar (1963.).Desant na Drvar (njemački kodni naziv: Rösselsprung / Konjićev skok) pokušaj je zarobljavanja živog ili likvidacije vrhovnog zapovjednika NOVJ-a, maršala Tita, izveden u svibnju 1944. godine.
Njemačko kodno ime operacije bilo je Rösselsprung („Konjićev skok”, aluzija na skok šahovske figure skakača), a cilj je bio iznenadnim napadom padobranskim postrojbama napasti Vrhovni stožer u Drvaru i uhvatiti Tita (po mogućnosti živog) ili ga ubiti te uništiti partizanski stožer i strane misije koje su se tamo tada nalazile. Ipak, partizani su već mjesec dana unaprijed na osnovu obavještajnih podataka o položaju okupatorskih trupa i pripremi zračnih snaga u Zagrebu i Banjoj Luci imali saznanje da se ovakva operacija može očekivati.
Operacija je počela 25. svibnja 1944. (datum koji je poslije rata obilježavan kao Titov službeni rođendan) bombardiranjem područja od strane njemačkih zračnih snaga u 6:00. Nakon vatrene pripreme i uz podršku kopnenih ustaških i četničkih snaga, oko 10:00 nešto manje od 1000 padobranaca skupljenih iz raznih SS jedinica (uvježbanih na aerodromu u Kraljevu)[1] počelo se padobranima spuštati na područje Drvara.[2] Unatoč relativno velikom broju angažiranih postrojbi, operacija nije uspjela, a Tito je s pratnjom – pripadnicima sovjetske i britanske misije pri Vrhovnom štabu – pobjegao udruženim neprijateljskim snagama. Kako je to cijelo područje bilo opkoljeno, bježanje kopnom nije bilo moguće, pa je Tito u noći s 3. na 4. lipnja ruskim avionom s improviziranog uzletišta na Kupreškom polju odletio u Bari, a dva dana kasnije uputio se na Vis britanskim bojnim brodom, kamo su pristali u zoru 7. lipnja.[3]
Njemački padobranci su predvečer 25. svibnja 1944. god. bili izloženi protunapadu partizanskih postrojbi - inače se u samom Drvaru nalazilo oko 800 partizana, u najbližoj okolici još njih oko 450, a na širem području oko Drvara sveukupno njih oko 12.000 - koji se produžio tijekom cijele noći, da bi prestao oko 04:30 ujutro narednog dana. Padobranci su bili potisnuti na područje groblja u Drvaru i izloženi minobacačkoj vatri, te su pretrpjeli ozbiljne gubitke - čak 576 poginulih i 48 ranjenih. 26. svibnja 1944. god. deblokirale su ih njemačke kopnene snage. Partizanske snage su u Drvaru imale 200 poginulih, a 196 partizana su Nijemci zarobili.[4] Teškim gubitcima među padobrancima je značajno pridonijela okolnost da su kod dovođenja pojačanja jedrilice bile izložene paljbi iz puškomitraljeza i pušaka, pa se više jedrilica srušilo.[5]
Nakon što su na sam dan desanta snage NOVJ izvršile snažan protunapad na njemačke padobrance - partizanima koji su osiguravali Vrhovni štab je prva u pomoć došla Treća lička brigada NOVJ, a navečer i snage Treće dalmatinske brigade - partizani su se povukli iz područja oko Drvara kako bi izbjegli udar krupnih njemačkih vojnih postrojbi dovedenih na to područje;, pri čemu je dio postrojbi NOVJ povučen skroz prema granicama Srbije. U tom povlačenju su partizani bili izloženi stalnim zasjedama i udarima, a uslijed poteškoća u organiziranju opskrbe u povlačenju partizani su nerijetko gladovali; njemačke procjene govore o 6.240 mrtvih na strani postrojba NOVJ.[6]
Nakon destanta na Drvar, Glavni štab Hrvatske je 25. svibnja naredio svim partizanskim postrojbama da se intenzivno upuste u borbe; tako je nakon priprema koje su trajale svega 5 dana izveden 31. svibnja desantni prepad postrojbi 26. divizije NOVJ; također i elemenata britanske 2. SS (Special Service) brigade na otok Brač s oko 400 pripadnika. U potpori te akcije koja je trebala ostaviti dojam da se njome želi zauzeti cijeli Brač i time izazvati dovođenje novih Njemačkih snaga u protunapad, izvršeno je jedno od najmasovnijih savezničkih bombardiranja Splita, u kojem je poginulo 9 Nijemaca i oko 150 hrvatskih civila. Teške borbe na Braču su potrajale do 5. lipnja, uz gubitke - prema partizanskim podatcima - od 67 mrtvih i 14 nestalih partizana, te 60 mrtvih i 20 nestalih Britanaca; prema partizanskim procjenama njemačke snage su na Braču imale 350 mrtvih, a 220 Nijemaca je zarobljeno.[7]
- ↑ Branko Petranović, "Istorija Jugoslavije 1918.-1988." 2. knjiga s. 317
- ↑ Jasper Ridley, "Tito" ISBN 953-6460-11-4 s. 256
- ↑ Jasper Ridley, "Tito" ISBN 953-6460-11-4 s. 259-260
- ↑ "A German Airborne Raid, May 1944" (A Red Sun paper), Charles Melson, The Journal of Slavic Military Studies, 13(4), 101-126, 2000. Pristupljeno 6. lipnja 2025.
- ↑ "Danilo Popović, Šesta lička: Jurili smo da spasimo Tita", Zlatan Jukić, "Yugopapir" (preuzeto iz "Arena", 1974.). Pristupljeno 6. lipnja 2025.
- ↑ '„Konjićev skok“ – 80 godina od desanta na Drvar', Aleksandar Nikolić, "Mašina", 24. svibnja 2024. Pristupljeno 6. lipnja 2025.
- ↑ "Četvrti pomorski obalski sektor Mornarice NOVJ 1943.-1945.", Kažimir Pribilović, "Vojnoizdavački novinski Centar", Split 1988., str. 276 - 291. Kod "Znaci", pristupljeno 6. lipnja 2025.
- Desant na Drvar na stranicama povijest.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. srpnja 2008. (Wayback Machine)