Prosvjetiteljstvo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
povijest
zapadne filozofije
Dio Rafaelove "Atenske škole" (Raffaelo Sanzio, 1483. - 1520.)
zapadna filozofija
po erama
predsokratska · antička · srednjovjekovna · renesansna · moderna · suvremena
po stoljećima
16. · 17. · 18. · 19. · 20.
više informacija
religijska filozofija
kršćanska · židovska · islamska · hinduistička · sikistička · budistička
istočna filozofija
babilonska · indijska · iranska · kineska · japanska · korejska
zapadna kultura · zapadni svijet
v · r · u

Prosvjetiteljstvo je kulturni pokret u Europi krajem 17. i tijekom 18. stoljeća, kasnije i u američkim kolonijama. Prosvjetitelji su ostavili svoj pečat u filozofiji i književnosti osobitim preispitivanjem društvenog poretka te čovječnosti, služeći se pritom idejama "prirode", "slobode" i "razuma" (ovaj je bliži zdravoj pameti nego racionalističkome razumu). Svojim suprotstavljanjem religioznim, moralnim i političkim opresijama prosvjetitelji su težili obnavljanju znanja, etike i estetike svoga vremena: prosvjetiteljski ideal čovjeka je onaj koji djeluje po prinicipima, a ne samo po navikama, običajima i tradiciji. Sebe su smatrali naprednom elitom, koja se bori protiv iracionalnosti, praznovjerja i tiranije prošlih stoljeća i ujedno djeluje za svjetski napredak.

Bio je to pokret koji je po mnogočemu bio nastavak znanstvene revolucije. Kulturni procvat obilježen osnivanjem čitalačkih društava, debatnih klubova, knjižara, časopisa i znanstvenih društava. Srednjovjekovna Europa u kojoj su Pape krunili kraljeve odlazi u povijest, Europa nije više prvenstveno religiozna zajednica odnosno kršćanska republika respublica christiana. Europa sad postaje kulturna zajednica. Prosvjetiteljstvo je u središte svijeta stavilo znanost, nastojeći oduzeti religiji i politici ulogu, koju su do tada imale.

U vrijeme prosvjetiteljstva jako raste značaj buržoazije, uz čiju pomoć apsolutne monarhije nastoje izbjeći društvene "sabotaže" koje im pružaju konzervativnije nastrojeni pripadnici plemstva, klera i seljaštva; te nastaje suvremeni nacionalizam.

Značajni predstavnici prosvjetiteljstva[uredi VE | uredi]

U Hrvatskoj je možda najznačajniji prosvjetiteljski intelektualac bio Matija Antun Relković (1732.-1798.)

Prosvijećeni vladari[uredi VE | uredi]

Vladare koji su bili osobito privrženi idejama prosvjetiteljstva, naziva povijest "prosvijećeni vladari". Moramo opaziti da su ti vladari svi redom apsolutisti, naime ideje prosvjetiteljstva u praktičnoj primjeni vode provođenju reformi za koje narod velikim dijelom nije spreman, i koje se provode prisilom centraliziranog državnog aparata.

Među najistaknutije "prosvijećene apsolutiste" ubrajaju se:


Prosvjetiteljstvo i religija[uredi VE | uredi]

Prosvjećeni apsolutisti su pokazivali znatan entuzijazam za moralnost, sagledavajući asocijalne porive koji potječu iz neodgovornosti i nedostatka socijalne solidarnosti kao veliki problem u svojem nastojanju da stvore bolje uređeno i sretnije društvo. Religiju su sagledavali kao dio prosvjetne djelatnosti; onaj u kojem se narod podučava moralnosti.

Kao što su nastojali ostvariti što veću vlast države u svim područjima društvenog života, tako su se prosvijećeni apsolutisti zalagali i za svođenje Crkve na dio prosvjete - a prosvjetu su u cijelosti podređivali državnoj vlasti. Zaokružene teoretske (sa stajališta kršćanske vjere "heretičke") pokušaja definiranja apsolutistike vlasti države (kralja) u vjerskim stvarima nalazimo kod galikanizma i jozefinizma.


Vidi još[uredi VE | uredi]