Prijeđi na sadržaj

Sibila Petlevski

Izvor: Wikipedija
Sibila Petlevski
Sibila Petlevski
Rođenje 11. svibnja 1964. (62 god.)
Zanimanjeprozna spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, redovita profesorica
Nacionalnosthrvatska
SuprugDavid Gazarov
Stranicawww.sibilapetlevski.com

Sibila Petlevski (Zagreb, 11. svibnja 1964.) hrvatska književnica makedonskog podrijetla, prozna spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, redovita profesorica na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Sibila Petlevski rođena je u Zagrebu u obitelji poznatog slikara Ordana Petlevskog. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1988. godine, magistrirala 1991., doktorirala 1996. godine disertacijom "Modernizam: primjeri iz hrvatskog kazališta i drame i njihov srednjoeuropski kontekst".[1]

Autorica je 23 knjige različitih književnih žanrova, na hrvatskome i engleskome jeziku. Članica je francuskih L’Académie Mallarmé i l’Académie Européenne de Poésie.[2] Poezija i proza prevedene su joj na desetak svjetskih jezika. Predsjednica Hrvatskog PEN centra (2001. – 2005. godine). Članica međunarodnog upravnog odbora Internacionalnoga PEN-a (2002. – 2007. godine). 2002. godine istupa iz Društva hrvatskih književnika jer je na skupštini napadnuta na etničkoj osnovi.[3] Solidarno i brojni drugi pisci napuštaju staro Društvo i osnivaju iste godine novo Hrvatsko društvo pisaca,[3] u koje se ubrzo učlanilo preko tristo pisaca.

Priznanja i nagrade

[uredi | uredi kôd]
  • Dobitnica godišnje nagrade Vladimir Nazor (1993.)
  • nagrade Poeteka međunarodnog festivala pozije (2005.)
  • nagrada Petar Brečić za doprinos teorijskoj dramaturgiji (2001.)
  • Njena drama Eisgeneral nagrađena je u europskoj selekciji Berliner Festspiele TT Stückemarkt (2005.)

Nepotpun popis djela

[uredi | uredi kôd]

Poezija

[uredi | uredi kôd]
  • Kristali, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1988.
  • Skok s mjesta, Logos, Split, 1990.
  • Sto aleksandrijskih epigrama, Studio grafičkih ideja, Zagreb, 1993.
  • Babylon (2000.)
  • Heavy Sleepers (2000.)
  • Libitina (2002.)
  • Spojena lica, Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2006., ISBN 953-7342-02-6

Proza

[uredi | uredi kôd]
  • Francuska suita (1996.)
  • Koreografija patnje, Konzor, Zagreb, 2002.
  • Noćni trening, Fraktura, Zaprešić, 2006.
  • Moj Antonio Diavolo (2007.)
  • Vrijeme laži - Tabu I., Fraktura, Zaprešić, 2009.
  • Bilo nam je tako lijepo! - Tabu II., Fraktura, Zaprešić, 2011.

Drame

[uredi | uredi kôd]
  • Ledeni general (Eisgeneral) (2005.)
  • Cagliostro Forever, libreto; (2007.)
  • Rimbaud’s House (Rimbaudova kuća) (2007.).

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. koha.ffzg.hr, Doktorska disertacija Sibile Petlevski, pristupljeno 22. ožujka 2013.
  2. www.sibilapetlevski.com, pristupljeno 22. ožujka 2013.
  3. 1 2 Visković, Velimir. 2022. Raskol u Društvu hrvatskih književnika. O drugima, o sebi: autobiografsko-memoarski zapisi. Biblioteka Posebna izdanja. Naklada Ljevak. Zagreb. str. 209–210. ISBN 978-953-355-596-6. OCLC 1356400109. (NSK). (KGZ). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2024. Pristupljeno 29. studenoga 2024.. str. 209–210: Napade na kolegicu Petlevski nazvao sam fašistoidnima tražeći od nove uprave DHK da zaštiti kolegicu [...] Sibila je revoltirana već na skupštini podnijela ostavku na članstvo u DHK. [...] izvrijeđana je jezikom etničke mržnje, na nedopustiv način. Meni je bilo jasno kako nema smisla ostati samo na činu prosvjednog napuštanja starog društva; osnovat ćemo novo društvo, nazvat ćemo ga Hrvatsko društvo pisaca.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]