Gorkuničevke
| Gorkuničevke | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Simaroubaceae DC. |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Rodovi | |
vidi tekst | |
| Baze podataka | |
Gorkuničevke (lat. Simaroubaceae), malena biljna porodica od 19 rodova[1] koja pripada redu redu Sapindales. Rasprostranjena je po tropskim predjelima Amerike, Afrike i Azije i sjeveroistočnog priobalja Australije i Japana.
Dobro poznati rodovi su kvasija (Quassia), gorko drvo (Picrasma), pajasen (Ailanthus, vrsta Ailanthus altissima) i simarouba. Ekstrakt iz drveta Quassia amara koristi se u medicini.
Simaroubaceae, je porodica cvjetnica, u redu Sapindales, koja se sastoji od 25 rodova pantropskog drveća, uključujući Ailanthus, ili “stablo neba” (q.v.). Članovi porodice imaju listove koji se izmjenjuju duž stabljike i sastoje se od niza listića poredanih duž osi. Većina vrsta ima male cvjetove, gorku koru i mesnate plodove koji su ponekad krilati. Nebesko drvo često se sadi kao ukras duž gradskih ulica jer je otporno na dim i insekte. Preferiraju se ženske biljke jer muški cvjetovi ispuštaju neugodan miris. Nekoliko sorti ima šarene, uvijene plodove i obojene peteljke. Kora vrsta iz rodova Quassia i Picrasma daje kvasiju, gorku tvar koja se koristi u liječenju. “Razapeti trn” (Castela emoryi) porijeklom je iz pustinja jugozapadnog Sjedinjenih Država.
Porodica Simaroubaceae obuhvaća stabla i grmove, često s izrazito gorkom korom. Listovi su najčešće naizmjenični, rjeđe nasuprotni, a mogu biti perasti, svedeni na jednu lisku ili rijetko jednostavni. Palistići mogu biti prisutni ili odsutni.[2]
Cvatovi se razvijaju u pazušcima listova, najčešće kao grozdovi, metlice ili cime, a rjeđe kao klasovi. Cvjetovi su uglavnom sitni i pravilni, dvospolni ili jednospolni. Biljke mogu biti andromonoecijske, funkcionalno dvodomne ili jasno dvodomne, a cvjetovi često sadrže zakržljale organe suprotnog spola.[2]
Čaška je sastavljena od četiri ili pet, rjeđe do osam lapova, koji se u pupu preklapaju ili dodiruju rubovima. Latica je obično četiri ili pet, rjeđe do osam; slobodne su i također imbrikatne ili valvatne. Prašnika ima jednako koliko i latica ili dvostruko više, katkad i više od toga. Prašničke niti su slobodne, a pri osnovi često nose privjesak. Prašnice su duguljaste, pokretno pričvršćene, dvopretinčaste i otvaraju se uzdužnim pukotinama.[2]
Nektarijski disk obično je razvijen, a ponekad je preobražen u ginofor ili androginofor. Ginecej je sastavljen od dva do pet plodnih listova koji su pri osnovi slabo srasli ili gotovo potpuno slobodni. Plodnica je nadrasla, s aksilarnom placentacijom, a u svakom pretincu nalazi se jedan ili dva sjemena zametka. Vratovi tučka mogu biti srasli ili slobodni, a njuški ima dvije do pet.[2]
Plod se često opisuje kao koštunica ili samara, ali zapravo iz jednoga cvijeta nastaje jedan do pet međusobno odvojenih plodića, od kojih je svaki koštuničav ili krilat. Sjemenke mogu imati endosperm ili biti bez njega, a zametak je ravan ili zakrivljen, s debelim supkama.[2]
- Tribus Casteleae Bartl.
- Tribus Ailantheae Meisn.
- Ailanthus Desf. (6 spp.)
- Tribus Leitnerieae Baill.
- Tribus Simaroubeae Dumort.
- Nothospondias Engl. (1 sp.)
- Picrolemma Hook.f. (2 spp.)
- Quassia L. (2 spp.)
- Samadera Gaertn. (4 spp.)
- Eurycoma Jack (3 spp.)
- Odyendea Pierre ex Engl. (2 spp.)
- Hannoa Planch. (2 spp.)
- Perriera Courchet (2 spp.)
- Gymnostemon Aubrev. & Pellegr. (1 sp.)
- Iridosma Aubrév. & Pellegr. (1 sp.)
- Pierreodendron Engl. (1 sp.)
- Simaba Aubl. (9 spp.)
- Homalolepis Turcz. (28 spp.)
- Simarouba Aubl. (6 spp.)
- Ailanthaceae J. Agardh
- Castelaceae J. Agardh
- Holacanthaceae Engler
- Leitneriaceae Benth.
- Quassiaceae Bertolini
- Simabaceae Horaninow
- Soulameaceae Endlicher
- ↑ The Plant List. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2020. Pristupljeno 9. siječnja 2015.
- 1 2 3 4 5 WFO, pristupljeno 14. srpnja 2026.