Kvasija
| Kvasija | |
|---|---|
 Quassia amara, ilustracija | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Simaroubaceae |
| Tribus: | Simaroubeae |
| Rod: | Quassia L. |
| Vrsta: | Q. amara |
| Dvojno ime | |
| Quassia amara L. | |
| Baze podataka | |
Kvasija (lat. Quassia) je monotipski rod drveća i grmlja iz tropske Amerike. Pripada biljnoj porodici Simaroubaceae. [1]
Gorka kvasija ili surinamsko gorko drvo (Quassia amara) sa zimzelenim lišćem sadrži kinin, kvasin (najgorča stvar u prirodi) i druge fitokemikalije. Ekstrakt iz drva upotrebljava se u medicini kao amarum (lijek za apetit), kao insekticid i kao nadomjestak za hmelj. Nekad se od njega spravljalo dobro sredstvo za liječenje želudačnih oboljenja (aperitiv i tonik).[2]
Naziv je nastao po imenu G. Quassija, iscjeljitelja, botaničara i crnačkog roba u Nizozemskoj Gvajani (danas Surinam), koji je oko 1730.-te otkrio ljekovitost biljke.
Quassia L. je rod grmova ili niskih stabala iz porodice gorkuničevki. Svi dijelovi biljke izrazito su gorka okusa.[3]
Listovi su naizmjenični i neparno perasti. Peteljka i lisna os izrazito su okriljene i člankovite. List ima 5–7 nasuprotnih, sjedećih liski cijela ruba.[3]
Cvatovi su najčešće pazušni grozdovi, rjeđe vršni ili se razvijaju izravno na deblu. Katkad su pri osnovi slabo metličasto razgranati.[3]
Cvjetovi su krupni, dvospolni i peteročlani. Cvjetne stapke člankovite su neposredno ispod vrha. Pet lapova slobodno je i u pupu se preklapa. Pet latica ružičaste je ili crvene boje, slobodno, u pupu zavijeno i pri cvatnji se ne razmiče potpuno.[3]
Prašnika ima deset i strše iz cvijeta. Prašničke niti tanke su, pri osnovi nose privjeske, a prašnice su pokretljivo pričvršćene. Disk unutar kruga prašnika dobro je razvijen i povećava se tijekom razvoja ploda.[3]
Ginecej je sastavljen od pet međusobno slobodnih plodnih listova, dok su vratovi srasli. Svaki plodni list ima jednu viseću, anatropnu sjemenu zametku. Njuška je cijela ili slabo režnjevita.[3]
Iz jednoga cvijeta razvija se jedna do pet duguljastih, uzdužno bridastih koštunica. Mezokarp je tanak, endokarp tvrd i korast, a svaka koštunica sadrži jednu sjemenku.[3]
U rod je nekada uključivano 36 vrsta[4] od kojih su svi osim jednog priključeni drugim rodovima. Kew prihvaća samo Quassia amara kao vrstu potvrđeno smještenu u rod, dok je australska Quassia arnhemensis Craven & Dunlop zasad označena kao unplaced, odnosno taksonomski nerazriješeno ime.
Q. amara.
Q. amara.
Q. amara.
Q. amara.
.jpg)
Homotipski:
- Quassia pumila A.Rich. in J.B.G. Bory de Saint-Vincent, Dict. Class. Hist. Nat. 17: 11 (1831), nom. illeg. superfl.
Heterotipski:
- Quassia amara var. grandiflora Hemsl. in Biol. Centr.-Amer., Bot. 1: 172 (1879)
- Quassia amara f. paniculata (Engl.) Cronquist in Brittonia 5: 146 (1944)
- Quassia amara var. paniculata Engl. in C.F.P.von Martius & auct. suc. (eds.), Fl. Bras. 12(2): 207 (1874)
- Quassia officinalis Rich. in Actes Soc. Hist. Nat. Paris 1: 108 (1792)