Sindrom postularne ortostatske tahikardije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Sindrom postularne ortostatske tahikardije (POTS) je oblik ortostatske intoleracije definiran kao kontinuiran porast srčane frekvencije za ≥ 30 otkucaja u minuti ili kao porast frekvencije na vrijednost od ≥ 120 otkucaja u minuti unutar 10 minuta od početka stajanja ili head-up tilt testa uz pojavu simptoma ortostatske intolerancije i odsutnost ortostatske hipotenzije. Ortostatska intolerancija se može opisati kao nemogućnost toleriranja uspravnog stava uz olakšanje simptoma nakon zauzimanja ležećeg položaja.[1]

Velik broj pacijenata iskusi znatno poboljšanje nakon točno postavljene dijagnoze i pravilnog liječenja.

Epidemiologija[uredi VE | uredi]

Pacijenti kojima je dijagnosticiran POTS su uglavnom žene, s omjerom; žene 4-5, muškarci 1.

Starost pacijenata je između 15 i 50 godina.[2]

Patofiziologija[uredi VE | uredi]

Nekoliko patofizioloških mehanizama je uključeno u razvoj POTS-a:

  • distalna periferna neuropatija,
  • poremećaji centralne kontrole simpatičkog živčanog sustava,
  • oštećenje sinaptičkih mehanizama ponovnog unosa norepinefrina,
  • poremećaji renin-angiotenzin-aldosteron osovine,
  • promjene u sintetičkom putu norepinefrina.[3]

Klinička slika[uredi VE | uredi]

Najčešći simptomi povezani s POTS-om su:

  • omamljenost,
  • presinkopa,
  • slabost i
  • palpitacije.

Dijagnoza[uredi VE | uredi]

Kako se stajanjem simptomi pogoršavaju a olakšanje nastupa nakon zauzimanja ležećeg položaja to je jedno od karakterističnih obilježje POTS-a. Pri postavljanju dijagnoze koriste se; aktivni test stajanja i pasivni head-up tilt test, zajedno s detaljnom povijesti bolesti i kliničkim pregledom.

Liječenje[uredi VE | uredi]

  • Nefarmakoterapijski pristup liječenju POTS-a podrazumijeva; povećan unos soli i vode te vježbanje.
  • Farmakoterapija je usmjerena prema; povećanju volumena tekućine, povećanju periferne vaskularne rezistencije i smanjenju centralne aktivnosti simpatičkog živčanog sustava.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Freeman, R., Wieling, W., Axelrod, F. B. et al. (2011). Consensus statement on the definition of orthostatic hypotension, neurally mediated syncope and the postural tachycardia syndrome. Clinical Autonomic Research. 21 (2): 69–72.
  2. Robertson D, Shannon J R, Biaggioni I. et al Orthostatic intolerance and the postural tachycardia syndrome: genetic and environment pathophysiologies. Neurolab Autonomic Team. Pflugers Arch 2000441(2–3 Suppl)R48–R51.R51
  3. Mathias, C. J., Low, D. A., Iodice, V., Owens, A. P., Kirbis, M., & Grahame, R. (2012). Postural tachycardia syndrome—current experience and concepts. Nature Reviews Neurology. 8 (1): 22–34.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Europe Heart Rhythm Association (EHRA); Heart Fail- ure Association (HfA); Heart Rhythm Society HRS); European society of emergency medicine (EUSEM); Europen Federation of Internal Medicine (EFIM); Europen Union Geriatric Medicine Society (EUGMS), et al. guidelines for the diagnosis and management of syncope (version 2009): the task Force for the diagnosis and management of syncope of the Europen Society of Cardiology (ESC). eur heart J 2009;30:2631-71.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]