Sinjac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Sinjac je jezero u Karlovačkoj županiji, južno od mjesta Plaški, u zaseoku Jezero. Nalazi se u blizini ceste Plaški – Saborsko – Plitvička jezera.


Opis Sinjac
Izvor Arhiva DDISKF-a
Datum 2.8.2016.
Autor Tihomir Kovačević Tihi
Objašnjenje Sinjac

Naziv[uredi VE | uredi]

Sinjac se još naziva Sinac, Sivac ili Jezero. Nazivi Sinjac i Sinac vjerojatno potječu od pridjeva sinji, koji vuče podrijetlo iz praslavenskog *sin’ü i znači sinji, modar, siv, sivkast, crn. U toj se riječi krije indoeuropski korijen *sk’ei i znači svijetliti, ljeskati se, zasjati, prosinuti.

Osnovni podatci[uredi VE | uredi]

Površina jezera Sinjac iznosi oko 0,25 ha i sastoji se od četiri grotla, nazvanih Sinjac 1, Sinjac 2, Sinjac 3 i Sinjac 4, od kojih je Sinjac 1 najdublji. Za niskog vodostaja vide se četiri odvojena grotla, dok se za visokog vodostaja stvori jedno jezero. U dosadašnjim istraživanjima speleoronioci su se spustili do 203 m dubine u Sinjcu 1. Konačna dubina jezera još je nepoznata. Sinjac 1 je trenutno treći najdublje istraženi krški izvor u Hrvatskoj i spada među 15 najdubljih krških izvora u svijetu. Sinjac je izvor rječice Tuk, duge oko 2,5 kilometra, koja ponire nedaleko od mjesta Plavče Drage.

Flora i fauna[uredi VE | uredi]

Od ribljih vrsta viđeni su klen, peš i pastrva. U njemu obitava i ogulinska špiljska spužvica (Eunapius subterraneus), koja živi samo u podzemnim krškim vodama Ogulinsko-Plaščanske zaravni i sjeverozapadne Like te je jedina podzemna slatkovodna spužvica na svijetu.

Povijest istraživanja Sinjca[uredi VE | uredi]

  • 1984. provedena je međunarodna speleoronilačka ekspedicija „Bijeli potoci – Kamensko 84“ kad je zabilježen prvi zaron u Sinjac. Ekspediciju je organiziralo Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena iz Zagreba (DISKF), a vodili su je Tihomir Kovačević Tihi i Mladen Garašić Gara. Prvi ronioci u Sinjcu bili su Ljubiša Kalinić, Tihomir Kovačević, Žarko Supičić i Mladen Garašić. Tada su ronioci došli do dubine od 42 metra.
  • 1999. provedena je međunarodna speleoronilačka ekspedicija „Speleoronjenje '99“ u organizaciji DISKF-a pod vodstvom Tihomira Kovačevića Tihija. Tada su u Sinjcu ronili Pierre Bastin, Roger Cosse-Myns i Frank Vasseur, kad su dosegnuli dubinu od 103 metra. To je bilo prvi put u Hrvatskoj da je netko prešao 100 metara dubine u nekom krškom izvoru.
  • 2002. na međunarodnoj speleoronilačkoj ekspediciji „Rakovica 2002“ u organizaciji DISKF-a u Sinjcu su ronili Pavol Skovajsa, Pavel Riha Terminator i Jan Enčev te postigli dubinu od 103 metra. Na dubini od 42 metra pronašli su i snimili volovsku zapregu i potvrdili Legendu o izgubljenim kolima. Ekspediciju je vodio Tihomir Kovačević Tihi.
  • 2005. na međunarodnoj speleoronilačkoj ekspediciji „Zrmanjina SUZA“, koju je organiziralo društvo „Dinaridi – Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena“ (DDISKF) pod vodstvom Tihomira Kovačevića Tihija, postignut je opet najdublji zaron u krškom izvoru u Hrvatskoj. Član DDISKF-a i speleoronioc svjetskog glasa Luigi Casati spustio se na 155 metara.
  • 2007. na MSRE "Zrmanjin ZOV 2007" u organizaciji DDISKF-a speleoronioci Alan Kovačević i Damir Pavelić otkrili su prolaz u grotlo Sinjac 4, kojeg je istražio i opisao jedan od najvećih svjetskih pionira speleoronjenja švicarac i član DDISKF-a Jean Jacques Bolance.
  • 2009. ronilac Gordan Horvat Pero iz KTSR Explorer iz Zagreba spustio se na 106 metara i prvi je hrvatski ronilac koji se spustio ispod 100 metara u krškom izvoru.
  • 2016. DDISKF je organizirao Međunarodnu speleoronilačku ekspediciju "Kamena galaksija – Zrmanja 2016" pod vodstvom Tihomira Kovačevića Tihija. Ronilački tim u Sinjcu je postigao dubinu od 203 metra. Na čelu tima bio je član DDISKF-a Luigi Casati. Postignuta dubina nije konačna.

Ekologija[uredi VE | uredi]

Ogulinsko je podzemlje izloženo mnogim negativnim utjecajima. Karst Waters Institute iz SAD-a proglasio je 2001./2002. ovo područje jednim od 10 najugroženijih krških fenomena na svijetu.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • „Legenda o izgubljenim kolima“ je istinita priča iz 1936. godine. Upravo je ta priča dovela istraživače DDISKF-a na Sinjac.
  • U Sinjcu je Hrvatsko biospeleološko društvo tijekom ekspedicija provodilo istraživanja i prikupljalo uzorke živog svijeta u jezeru. Slatkovodnu spužvicu prvi je zamijetio i ukazao na njeno postojanje u jezeru Alan Kovačević.
  • Na Sinjcu Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS) provodi vježbe speleoronilačkog spašavanja.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Tihomir Kovačević, Hrvatska vodoprivreda, siječanj / svibanj 2012., broj 198, godište XX, ISSN 1330-321X, UDK 628.1
  • Tihomir Kovačević, Hrvatska vodoprivreda, lipanj / kolovoz 2012., broj 199, godište XX, ISSN 1330-321X, UDK 628.1
  • Tihomir Kovačević, Hrvatska vodoprivreda, listopad / prosinac 2016., broj 217., godište XXIV, ISSN 1330-321X, UDK 628.1
  • Tihomir Kovačević,Scubalife, br. 21, rujan 2015. Sinjac - 155 m, duboke gorske oči u srcu Like, str. 42 - 45
  • Tihomir Kovačević,Scubalife, br. 25, rujan 2016. Cavediving Sinjac -203 Una -248 m, str. 82 - 85
  • www.ddiskf.hr