Slavko Goluža

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Slavko Goluža
Slavko Goluža - Handball-Coach Poland (1).jpg

Osobne informacije
Nadimak Keta
Rođenje 17. rujna 1971.
Pješivac-Kula, Stolac, BiH
Visina 195 cm
Težina 98 kg
Klub
Trenutačni klub Tatran Prešov
Pozicija srednji vanjski
Mlađi uzrasti
RK Mehanika Metković
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1989. – 1998.
1998. – 1999.
1999. – 2002.
2002. – 2003.
2003. – 2004.
2004. – 2006.
RK Zagreb
TuS Nettelstedt-Lübbecke
RK Metković
Paris
KC Fotex Veszprem
RK Zagreb
Reprezentacija
1993-2006 Flag of Croatia.svg Hrvatska 203 (545)
Trenerska karijera


2006. – 2010.
2010. – 2015.
2017.
2017. -
RK Siscia
RK Zagreb
Flag of Croatia.svg Hrvatska (pomoćni)
Flag of Croatia.svg Hrvatska
RK PPD Zagreb
Tatran Presov
Osvojene medalje
Olimpijske igre
zlato Atlanta 1996. Hrvatska
zlato Atena 2004. Hrvatska
bronca London 2012. Hrvatska (izbornik)
Svjetska prvenstva
zlato Portugal 2003. Hrvatska
srebro Tunis 2005. Hrvatska
bronca Španjolska 2013. Hrvatska (izbornik)
Europska prvenstva
bronca Portugal 1994. Hrvatska
bronca Srbija 2012. Hrvatska (izbornik)
Mediteranske igre
zlato Languedoc-Roussilon 1993. Hrvatska
zlato Tunis 2001. Hrvatska
srebro Mersin 2013. Hrvatska (izbornik)
SP do 19
srebro Bahrein 2007. Hrvatska (izbornik)

Slavko Goluža (Pješivac-Kula u općini Stolac, BiH, 17. rujna 1971.), bivši hrvatski rukometni reprezentativac i trener, odrastao je u Metkoviću, gdje je završio osnovnu i srednju školu, kratko je trenirao u Nogometnom klubu Neretva iz Metkovića, a poslije prelazi u rukomet počevši karijeru u Rukometnom klubu Mehanika (danas RK Metković). Od 2010. do 2015. bio je izbornik hrvatske rukometne reprezentacije.

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Igrao je za RK Mehanika Metković, poslije i RK Meković Jambo, RK Badel 1862 Zagreb, mađarski KC Fotex Veszprem, njemački Tus Nettelstatdt Lübeeke, te francuski Paris Saint-Germain Handball.

S RK Badel 1862 Zagrebom po devet je puta osvajao nacionalno prvenstvo i kup, osvojio je Kup europskih prvaka 1992. i 1993. godine, i superkup IHF, 1992. S RK Metković Jambo osvojio je KUP EHF, 2000., Hrvatski kup 2001.i 2002.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Nastupio na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. i Atena 2004. i oba puta osvojio zlatnu medalju, kao i na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003., a na sljedećem Svjetskom prvenstvu u Tunis 2005. osvojio je srebrnu medalju. Prvu medalju ne velikim natjecanjima osvojio je na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994., brončanu medalju.

Osvojio je i zlatne medalje na Mediteranskim igrama u osvojio je u Tunis 2001., te u francuskom Languedoc-Roussilon 1993.

Izborom Sportskih novosti proglašen je rukometašem godine 2001. i član je ekipe godine: 1992., 1993., 1996. i 2003.

Dvostruki je dobitnik Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", 1996. i 2004. kao član Hrvatske rukometne reprezentacije.

2008. godine izabran je za dopredsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora.

Po povratku sa Svjetskoga rukometnoga prvenstva u Kataru, 6. veljače 2015. podnosi neopozivu ostavku na mjesto izbornika[1], a nasljeđuje ga Željko Babić.

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

S mladom reprezentacijom 2007. osvojio je srebro na svjetskom prvenstvu.[2] Hrvatska mlada reprezentacija je za taj uspjeh dobila Nagradu Dražen Petrović.

Trenutno u Hrvatskom rukometnom savezu obnaša dužnost instruktora za muški rukomet i trenera nacionalnih selekcija. Kao izbornik u nepunih godinu dana osvojio je tri brončane medalje s hrvatskom rukometnom reprezentacijom na tri najveća svjetska rukometna natjecanjana: na Europskom prvenstvu u Srbiji 2012., na Olimpijskim igrama u Londonu 2012., te na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013.

Politička angažiranost[uredi VE | uredi]

Za vrijeme aktivne igračke karijere a i poslije Slavko je podržavao HDZ. Nastupao je na njihovim predizbornm spotovima, bio član liste HDZ-a za Metković.[3] Na predsjedničkim izborima 2009. podržavao je Andriju Hebranga pojavivši se na popisu potpore slavnih osoba.[4]

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Goluža je 2012. godine proglašen hrvatskim rukometnim trenerom godine.[5]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]