Sova ušara
| Sova ušara | |
|---|---|
_2009.jpg) Sova ušara | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Strigiformes |
| Porodica: | Strigidae |
| Rod: | Bubo |
| Vrsta: | B. bubo |
| Dvojno ime | |
| Bubo bubo (Linnaeus, 1758.) | |
| Raspon | |
| |
Sova ušara ili sovuljaga buljina (lat. Bubo bubo) najveća je noćna vrsta iz porodice sova.
Opis[uredi | uredi kôd]
Sova ušara je najveća sova u Europi i na zapadnom paleoarktiku. Velika je poput domaće guske. Samo jedna vrsta sove je veća od nje (lat. Bubo blakistoni) i samo jedna vrsta sove je teža od nje (laponska sova). Duljina tijela varira od 59 do 73 cm, raširenih krila duga je od 160 do 190 cm, a teška je 2-4 kg. Nešto je manja nego suri orao, ali veća od snježne sove. Ima velike pernate "uši" na vrhu glave, koje nemaju nikakve veze s pravim ušima. Mužjaci i ženke ne mogu se razlikovati po vanjštini, jer su iste boje i veličine. Razlikuju se po "ušima", koje su kod ženke silaznog oblika. Perje je smeđe boje, a oči su narančaste boje.
Način života[uredi | uredi kôd]
Sova lovi noću, od sumraka do zore. Let je bešuman, s mekim zamasima krila, kada leti na velike udaljenosti. Imaju različite tehnike lova. Mogu uhvatiti svoj plijen na tlu te u punom letu. Također može loviti u šumi, ali više voli otvorene prostore. Može živjeti više od 60 godina u zatočeništvu, a u divljini do oko 20 godina. Uglavnom strada od dalekovoda, prometa i lova. Ne gradi gnijezda, već koristi udubine i pukotine stijena, gnijezda drugih ptica, praznine među korijenjem velikih stabala pri tlu i duplje. Parovi su monogamni i uglavnom doživotni, stoga, jednom kada uspostave teritorij, trajno ostaju na njemu.
Prehrana[uredi | uredi kôd]
U različitim područjima kao plijen lovi različite životinje kao što su: štakori, miševi, zečevi. Jede i strvine tih vrsta, kao i mlade i odrasle lisice, kune te kukce, pa čak i ribe. Pogotovo voli jesti ježeve i zmije i ne boji se poskoka.
Stanište[uredi | uredi kôd]
Obitava na velikim prostranstvima Europe i Azije, ali ne na sjeveru, gdje su ekstremne hladnoće. Voli stare listopadne i crnogorične šume, stepe, polupustinje, mokre i suhe ravnice i kamenjare.
Ušara je u Hrvatskoj neposredno ugrožena elektrokucijom (strujnim udarom) na električnim vodovima, krivolovom, namjernim ili slučajnim trovanjem i stradavanjem od elisa vjetroelektrana. Posredno ju ugrožava i smanjivanje njenih staništa, a prijetnju su i uznemiravanje na gnjezdilištima zbog rekreativnih aktivnosti građana.