Prijeđi na sadržaj

Srđ i Bah

Izvor: Wikipedija
Srđ i Bah
Srđ i Bah
Preminuo 4. stoljeće
Bacchus i Resafa
Kanoniziran prije kongregacije
Spomendan 7. listopada[1]
Portal o kršćanstvu

Sveti Srđ i Bah, rimski vojnici, kršćanski sveci i mučenici.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Prema legendi bili su časnici graničnih postrojbi rimskog carstva na dvoru cara Maksimijana. Potajno su bili kršćani, a kada se to doznalo, njih dvojica su bili obeščašćeni. Nakon što su preobučeni u ženske haljine, vodili su ih gradskim ulicama. Iz Rima su bili poslani u Siriju, gdje je Bah bijen volovskim žilama i pretučen umro u Barbalisu. Srđ je obuven u cipele s čavlima, otjeran sve do Resafe gdje je posječen mačem.[2]

Smatra se da su pokopani u Resafi, koja je kasnije nazvana Sergiopolis. Grad je u 6. stoljeću postao veliko hodočasničko mjesto.

Štovanje

[uredi | uredi kôd]

Tijekom kasne antike slavljeni su širom Sredozemlja kad su podignute mnoge crkve njima u čast, uključujući one u Carigradu i Rimu. Bili su zaštitnici Dubrovnika do 972. godine[3]

Blagdan se obilježava 7. listopada ondje gdje se štuje i poslije reforme kalendara. Naime, spomen je unesen u Rimski kalendar tek u 12. stoljeću, ali reformom 1969. godine je dokinut jer ne spada u rimsku tradiciju. U Dubrovačkoj kronici više se puta spominje brdo Srđ koje je vjerojatno dobilo ime po crkvi sv. Srđa, iz 1284., na njemu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Lonza, Nella (2009.) Kazalište vlasti, Ceremonijal i državni blagdani Dubrovačke Republike u 17. i 18. stoljeću. Zagreb – Dubrovnik: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, str. 309.-313.
  2. arhiv.slobodnadalmacija.hr, pristupljeno 6. rujna 2015.
  3. IKA, Dan neovisnosti i blagdan sv. Srđa i Baha u dubrovačkoj katedrali Velike Gospe, objavljeno 9. listopada 2019., pristupljeno 2. travnja 2021.