Srbijanska vaterpolska reprezentacija

Srbijanska vaterpolska reprezentacija ; Ватерполо репрезентација Србије
Nadimak	Dupini
Vaterpolski savez	Srbijanska vaterpolska reprezentacija
Izbornik	Uroš Stevanović
Kapetan	Filip Filipović
Najviše nastupa	Dejan Savić (444 utakmica)
Najbolji strijelac	Aleksandar Šapić (981 gol)
Osvojene medalje
Olimpijske igre
Svjetska prvenstva
Europska prvenstva
Svjetski kupovi
Svjetske lige
Europske igre
Mediteranske igre

Srbijanska vaterpolska reprezentacija predstavlja državu Srbiju u sportu vaterpolu. Nastala je nakon izdvajanja crnogorskih reprezentativaca iz srpsko-crnogorske vaterpolske reprezentacije

Srbijanska reprezentacija ostvarila je potpunu premoć u 2014. godini. Osvojila je sva natjecanja (svjetsku ligu, europsko prvenstvo i svjetski kup) i u svim je završnicama bila bolja od Mađarske. Bez poraza je privela kraju svjetsku ligu uz uvjerljivo slavlje u završnici (10:6). Na europskom prvenstvu u Budimpešti imala je samo jedan poraz, u skupini od Mađarske (8:6), te jedan remi, u skupini protiv Hrvatske (8:8). U završnici su nadigrali domaćina (12:7). Na svjetskom kupu priredila je senzaciju sa znatno pomlađenim sastavom svladavši na peterce u završnici Mađarsku, a na cijelom natjecanju imala je sve pobjede. Tako Srbija u 2014. godini ima sve pobjede, jedan remi i jedan poraz.

Srbija je također dominantno osvojila i zlata na svim natjecanjima u 2015. godini. Nakon Europskih igara i Svjetske lige nadmoć je posebno iskazala na SP-u u Kazanju ostvarivši sve uvjerljive pobjede u skupini, u četvrtzavršnici nadjačavši SAD 12:7, u poluzavršnici potopivši Italiju 10:6 te u završnici razbivši Hrvatsku 11:4.^[1]

FINA-ina ljestvica: 1. mjesto (24. travnja 2013.)

Nastupi na velikim natjecanjima[uredi | uredi kôd]

Olimpijske igre[uredi | uredi kôd]

2008.: bronca
2012.: bronca
2016.: zlato
2020.: zlato

Svjetska prvenstva[uredi | uredi kôd]

Srbija se na SP-u 2013. prvi put nije uspjela plasirati u poluzavršnicu. U četvrtzavršnici bolja je bila Crna Gora 9:8. Ni SRJ/SCG nikada nije ispala prije poluzavršnice. Najveći neuspjeh dogodio se kad se mislilo da su najjači. U sezoni prije prvenstva Crvena zvezda bila je europski prvak, Partizan četvrti u Europi, a kragujevački Radnički osvojio je Kup LEN. Svjetsku ligu su osvojili bez ijednog poraza, razbivši u završnici Mađarsku 12:7. Na SP-u na kojem su bili najveći favoriti ostvarili su najveći neuspjeh u povijesti nastupa na svjetskim prvenstvima.

2007.: 4. mjesto
2009.: zlato
2011.: srebro
2013.: 7. mjesto
2015.: zlato
2017.: bronca
2019.: 5. mjesto
2022.: 5. mjesto

Svjetski kupovi[uredi | uredi kôd]

2010.: zlato
2014.: zlato
2018.: bronca

Svjetske lige[uredi | uredi kôd]

2007.: zlato
2008.: zlato
2009.: srebro
2010.: zlato
2011.: zlato
2012.: nisu sudjelovali
2013.: zlato
2014.: zlato
2015.: zlato
2016.: zlato
2017.: zlato
2019.: zlato

Europska prvenstva[uredi | uredi kôd]

2006.: zlato
2008.: srebro
2010.: bronca
2012.: zlato
2014.: zlato
2016.: zlato
2018.: zlato
2020.: 5. mjesto
2022.: 9. mjesto

Europski kupovi[uredi | uredi kôd]

2018.: 4. mjesto
2019.: 6. mjesto

Mediteranske igre[uredi | uredi kôd]

2009.: zlato
2013.: 6. mjesto
2018.: zlato

Sastavi[uredi | uredi kôd]

(OI 2012.)

Ime i prezime	Klub
Slobodan Soro	Partizan
Aleksa Šaponjić	Berkeley
Živko Gocić	Szolnok
Vanja Udovičić	bez kluba
Dušan Mandić	Partizan
Slobodan Nikić	bez kluba
Duško Pijetlović	Pro Recco
Milan Aleksić	Szolnok
Nikola Rađen	bez kluba
Filip Filipović	Pro Recco
Andrija Prlainović	Pro Recco
Stefan Mitrović	Partizan
Gojko Pijetlović	Ferencváros
Dejan Udovičić

SL 2013.: Branislav Mitrović, Aleksa Šaponjić, Živko Gocić, Vanja Udovičić, Nemanja Ubović, Slobodan Nikić, Milan Aleksić, Nikola Rađen, Filip Filipović, Dušan Mandić, Stefan Mitrović i Gojko Pijetlović; izbornik Dejan Savić