Srećko Puntarić

Izvor: Wikipedija
Srećko Puntarić

Srećko Puntarić (Zagreb, 19. svibnja 1952.), hrvatski karikaturist, najutjecajniji hrvatskih karikaturist s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Najpoznatiji po karikaturama Felixa objavljenih u Večernjem listu i Glasu Koncila. Najpoznatiji hrvatski karikaturist na području kršćanske tematike.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Karikirao profesore, iskarikirao ukor iz vladanja. Pritajio se do fakulteta. Studirao na dugo i široko. Okrutnom igrom slučaja slučajno diplomirao na FSB u Zagrebu, 1978.[1] Po završetku studija nekoliko godina radi u struci koju je slučajno studirao kao projektant.[2]

Umjetnički rad[uredi | uredi kôd]

Prve karikature objavio je u humorističkom časopisu Kerempuhu 1975. Surađivao je (objavljivao svoje radove) u SN reviji, Sprintu, Vjesniku. Objavljuje Felixa u Večernjem listu redovito od proljeća 1995. Surađuje također sa stranim humorističkim časopisima Nebelspalter (Švicarska) i Eulenspigel (Njemačka). Zaštitni lik (tj. lik koji se pojavljuje u većini njegovih karikatura) je Felix, silueta pomalo crvenog nosa (Felix je Srećko na latinskom jeziku).

Karikatura Felixa na Sajmu knjiga

Sudjelovao na gotovo svim svjetskim izložbama i festivalima karikatura, gdje je osvojio tridesetak nagrada i priznanja. Neke od poznatijih su:[2]

  • GRAND PRIX, Istambul, Turska 1986.
  • GRAND PRIX, Knokke Heist, Belgija 1987.
  • 1. nagrada, Vercelli, Italija 1984.
  • 2. nagrada, Amsterdam, Nizozemska 1989.
  • 2. nagrada, Foligno, Italija 1988.
  • Specijalna nagrada, Tokio, Japan 1987.
  • Specijalna nagrada, Berlin, Njemačka 1993.

Utjecaji[uredi | uredi kôd]

Prije Puntarića, karikature srodne temtike objavljivali su fra Špiro Marasović u suradnji s Tihomirom Lončarom i Petrom Pejkovićem u Veritasu i Branimir Dorotić u suradnji s fra Mirkom Matušićem u Liturgijsko-pastoralnom listiću.[3]

Kritike[uredi | uredi kôd]

Stjepan Lice zapisao je:[4]

»(...) Srećko Puntarić, krajnje suzdržanim riječima i jednostavnim crtežom, jasno izgovara ono što drugi prešućuju, ono za što drugi nemaju hrabrosti i snage. Ne mireći se s ravnodušnošću i beznađem, ukazuje na smisao, i dok se toliki trude zadržavati u plićinama, bez oklijevanja ukazuje na dubine. Na ono što je najjednostavnije i po tome životno.«

Knjige karikatura[uredi | uredi kôd]

Objavio je (do sada) točno 32 knjige.

  • "Tekovine evolucije" (Zagreb, 1989.)
  • "Od racije do demokracije" (Zagreb, 1990.)
  • "Kratkij kurs" (Budimpešta, 1990.)
  • "East of Eden" (Budimpešta, 1991.)
  • "9000! godina Zagreba" (Zagreb, 1994.)
  • "Važno je ne sudjelovati" (Zagreb, 1994.)
  • "Felix" 1,2,3,4,5,6,7,8,9,10 (Zagreb, 1994. – 1999.)
  • "Rani radovi" (Zagreb, 1995.)
  • "Kućni ljubimci" (Zagreb, 1996.)
  • "Felix king size" (Zagreb, 1997.)
  • "Pogled u 21. stoljeće" (Zagreb, 1998.)
  • "Tajne trećeg milenija" (Zagreb, 1999.)
  • "Felix na kvadrat" (Zagreb, 2000.)
  • "Vremeplov kroz Zagreb" (Zagreb, 2000.)
  • "Hej, haj computeraši smo mi!" (Zagreb, 2001.)
  • "Domaća kuhinja" (Zagreb, 2002.)
  • "Ribolovci" (Zagreb, 2003.)
  • "Medvednica kakvu ne poznamo" (Zagreb, 2004.)
  • "Dva fenomena muškarac i žena" (Zagreb, 2005.)
  • "Kako probuditi kršćanina" (Zagreb, 2006.)
  • "Priručnik za poduzetne" (Zagreb, 2007.)
  • "Šteta trave" (Zagreb, 2008.)
  • "Ministrant unutarnjih poslova", Glas Koncila, Zagreb, 2009., ISBN 978-953-241-158-4

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Stjepan Lice. Mudrost i vedrina malenih. Objavljeno unutar: Srećko Puntarić. Od lajbeka do laika. Glas Koncila, ISBN 978-953-241-358-8

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Srećko Puntarić "Tekovine evolucije" Zagreb 1989. ISBN 86-7425-032-7
  2. a b Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2007. Pristupljeno 2. studenoga 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. Lice, str. 76
  4. Lice, str. 75-76

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]