Vjesnik
| Vjesnik | |
|---|---|
| |
| Tip | dnevne novine |
| Format | cijeli format berliner |
| Vlasnik | Narodne novine |
| Izdavač | Narodne novine press d.o.o. |
| Glavni urednik | Bruno Lopandić |
| Utemeljen | 24. lipnja 1940. |
| Jezik | hrvatski |
| Sjedište | Slavonska avenija 4, |
| Naklada | 9.660 (2005.)[1] |
| ISSN | 0350-3305 |
| OCLC | 28366082 |
| www.vjesnik.hr Službene internetske stranice | |
Vjesnik je bio zagrebački politički dnevni list (1940. – 2012.) i izdavačka kuća, koja je osim istoimenih novina izdavala niz drugih tiskovina. U vrijeme socijalističke Jugoslavije imala je osobito velik značaj.
Prvi broj izašao je 24. lipnja 1940. godine pod nazivom Politički vijesnik. List je u ilegali pokrenuo Centralni komitet Komunističke partije Hrvatske. Početkom 1941. godine list dobiva naziv Vjesnik radnog naroda.
Početkom Drugoga svjetskog rata izlazi kao mjesečnik, sada nazvan Vjesnik Hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte, preselivši u jesen 1941. na Kordun, pa 1942. u zaselak Tomići kraj Drežnice. U zaglavlju lista od kolovoza 1941. stoji parola Smrt fašizmu – Sloboda narodu!, koju prihvaća cijeli oslobodilački pokret. Od 1943. tiska se na Kapeli, ponovno kao tjednik. Redakcija se, shodno tijeku rata, nastavlja seliti, a u siječnju 1945. stiže u Split.
Od 11. svibnja 1945., pod današnjim imenom, Vjesnik izlazi kao dnevnik. Tek se tada i službeno u impresumu navodi ime glavnog urednika Šerifa Šehovića. Prve poslijeratne godine Vjesnika protječu u službi novoj vlasti, a ujedinjenjem novina s još jedanaest listova osnovano je i tiskarsko poduzeće Narodna štampa. Ujedinjenjem Narodne štampe i Štamparije novina 1951., poduzeće je dobilo svoje trajno ime Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće Vjesnik.[2] Tijekom 1960-ih širi se dopisnička mreža, list se sadržajno osvježava, a naklada raste. Vjesnikova kuća tada počinje izdavati časopise i revije, od kojih su najpoznatiji bili Vjesnik u srijedu (VUS) i Start. Pokreće se akcija Plava vrpca Vjesnika, nagrada za pothvate spašavanja na moru. U tom razdoblju u Vjesniku svoj prvi posao stječe novinar i kazališni kritičar Dalibor Foretić, kasnije poznat kao »najveća živuća enciklopedija hrvatskog kazališta«.
Uoči Hrvatskoga proljeća, list dostiže nakladu od preko 100.000 primjeraka. Godine 1990. dolazi u interesnu sferu nove, HDZ-ove vlade. Kraće vrijeme (1992. – 1993.) list nosi naziv Novi vjesnik, a godine 1998. Vjesnik prvi u Hrvatskoj počinje objavljivati novine na internetu.
Nakon što je dio Vjesnika privatiziran 1990-ih, neki su se listovi (poput Večernjeg) odvojili od organizacije, a Vjesnikovo poduzeće pripalo je Narodnim novinama 2008. godine. Ujedno su različite djelatnosti poduzeća postale odvojena samostalna društva: tiskara Vjesnik d.d., Vjesnik – Usluge d.o.o. te Vjesnik – Naklada d.o.o.[2]
Nakon 72 godine, Vjesnik je ugašen kad se njegov vlasnik Narodne novine i zainteresirani kupac britanski fond OAK Investment nisu dogovorili o preuzimanju.[3][4] Prodana naklada je već dulje bila veoma niska i nije nipošto mogla pokriti troškove.
Posljednji tiskani broj izašao je 20. travnja 2012. Nakon toga je do 26. travnja 2012. izlazio u elektronskom obliku, zatim samo kao internetski portal Vjesnik.hr. Dana 12. lipnja 2012. prestaje ažuriranje portala.
Poslije zatvaranja novinske redakcije Vjesnika, njegovo tiskarsko poduzeće Vjesnik d.d. nastavilo je djelovati[5] te je 2019. godine imalo 200 zaposlenika.[2] Tiskara je konačno prestala djelovati 2023. godine, kada je ušla u postupak likvidacije.[5]
Dana 17. studenog 2025. oko 23 sata u Vjesnikovu neboderu buknuo je požar. Požar je zahvatio velik dio zgrade te ga se gasilo gotovo dva dana.
U vrijeme dok je u Vjesnikovoj kulturnoj rubrici radio Dražen Vukov Colić kao kazališni kritičar, prema tvrdnji samog Colića, ta je rubrika ostala je zapamćena kao vjerojatno najbolja te vrste u ondašnjoj Hrvatskoj. Njegovi kolege koji su surađivali s njime u toj rubrici su bili osobama koji su "odredili hrvatsku kulturnu povijest" (abecedno): kazališni kritičar i teatrolog Dalibor Foretić, likovni kritičar i "duhovni otac" i direktor obnovljenog Muzeja za umjetnost i obrt, Vladimir Maleković, kritičar, kolumnist, polemičar i esejist Igor Mandić, novinar i književni kritičar Josip Pavičić, Veselko Tenžera "kao jedini pravi Matošev nasljednik" te televizijski i filmski kritičar Ivan Starčević.[6]
- Vjesnik Hrvatske jedinstvene nacionalno-oslobodilačke fronte (1941. – 29. rujna 1945.) – tjednik
- Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (30. rujna 1945. – 26. veljače 1953.) – dnevnik
- Vjesnik Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (27. veljače 1953. – 31. prosinca 1961.) – dnevnik
- Vjesnik Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (3. siječnja 1962. – 9. ožujka 1990.) – Zagrebačko izdanje ISSN 0350-3305, Pokrajinska izdanja ISSN 1331-8179
- Vjesnik (10. ožujka 1990. – 30. travnja/1. svibnja 1992.) – ISSN 0350-3305
- Novi vjesnik : dnevnik za demokratsku Hrvatsku (2. svibnja 1992. – br. 16282 iz 1993.), ISSN 1331-8187
- Vjesnik : hrvatski politički dnevnik od br. 16283 (1993. – danas), ISSN 0350-3305
- Sportske novosti, dnevni sportski list (od 1945.)
- Vjesnik u srijedu (VUS), informativni tjednik (1952. – 1977.)
- Plavi vjesnik : informativni tjednik mladih za društvena pitanja (1. listopada 1954. – 1973.) – ISSN 0032-1435 – tjednik
- Večernji vjesnik (3. lipnja 1957. – 30. lipnja 1959.) – ISSN 1332-0300 – dnevnik (osim nedjelje)
- Arena, dvotjednik za filmsku kulturu (od 1959.; obiteljski tjednik od 1961.)
- Studio, tjednik za radio i televiziju (od 1964.)
- Start, dvotjednik o automobilima i motorima, pa za muškarce, pa orijentiran ka društvenim fenomenima (1969. – 1990).
- oko pedeset drugih periodičnih izdanja
Vjesnik je dodjeljivao nagrade za umjetnička dostignuća:[7]
- nagrada "Ivan Goran Kovačić", nagrada za književnost
- nagrada Josip Račić, za likovnu umjetnost
- nagrada Josip Štolcer Slavenski, za glazbenu umjetnost
- nagrada Dubravko Dujšin, za kazališnu umjetnost
- nagrada Krešo Golik, za životni doprinos filmskoj umjetnosti
Vjesnikova nagrada za pothvate na moru:
- Mladen Iveković (1940.)
- Josip Gjergja (1941.)
- Šime Balen (1943.)
- Šerif Šehović (1945.)
- Branko Priselac (1946.)
- Josip Kirigin (1946.)
- Branko Škrinjar (1947. – 1948.)
- Zvane Črnja
- Franko Franulović
- Živko Vnuk (1950.)
- Frane Barbieri (1951. – 1953.)
- Joško Palavršić (1953. – 1955.)
- Božidar Novak (1955. – 1963.)
- Milan Beslać (1963. – 1966.)
- Mirko Peršen (1966. – 1968.)
- Josip Vrhovec (1968. – 1969.)
- Milovan Baletić (1970. – 1971.)
- Drago Auguštin (1972. – 1975.)
- Pero Pletikosa (1975. – 1983.)
- Davor Šošić (1984. – 1986.)
- Uroš Šoškić (1986. – 1987.)
- Stevo Maoduš (1987. – 1990.)
- Hido Biščević (1990. – 1992.)
- Radovan Stipetić (1992. – 1993.)
- Božidar Petrač (1993.)
- Krešimir Fijačko (1993. – 1994.)
- Ante Ivković (1994. – 1996.)
- Nenad Ivanković (1996. – 2000.)
- Igor Mandić (2000.)
- Zlatko Herljević (2000. – 2001.)
- Krešimir Fijačko (2001. – 2004.)
- Andrea Latinović (2004. – 2005.)
- Darko Đuretek (2005. – 2010.)
- Bruno Lopandić, (2010. – 2012.)
- Mirela Lilek, glavna urednica portala Vjesnik.hr, (2011. – 2012.)
- ↑ Izvješće
(PDF) - 1 2 3 Vjesnik d. d. Hrvatska tehnička enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 3. veljače 2020. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ http://www.vecernji.hr/vijesti/vjesnik-nakon-72-godine-prestaje-izlaziti-98-ljudi-ostaje-bez-posla-clanak-400880
- ↑ http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/mm/11340-vjesnik-rijeen-na-redu-hina.html
- 1 2 Vjesnik: Novinski div krajem 1980-ih imao je gotovo 6000 zaposlenih. Hrvatska radiotelevizija. 18. studenoga 2025. Pristupljeno 19. studenoga 2025.
- ↑ http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/125710/Komentatoru-tportala-nagrada-za-zivotno-djelo-HND-a.html
- ↑ T-portal Tportal/HINA: Dubravka Ugrešić dobila Vjesnikovu nagradu za književnost, 30. svibnja 2011.
- Vjesnik.hr - Sužbene stranice Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. veljače 2012. (Wayback Machine)
- Feljton povodom 60. godišnjice Vjesnika
- Vjesnik d. d., Hrvatska tehnička enciklopedija