Srednjojužnoslavenski dijasistem
 |
 | Točnost podataka u ovom je članku osporena. (Rasprava) |
Srednjojužnoslavenski dijasistem (ili dijasustav) naziv je za skupinu genetsko-lingvistički srodnih (međusobno razumljivih) narječja i dijalekata koji obuhvaćaju prostor srednjojužnoslavenskih jezika hrvatskog, srpskog, crnogorskog i bošnjačkog. Narječja i dijalekti koji ulaze u ovaj sustav su: kajkavsko narječje, čakavsko narječje, torlačko narječje i štokavsko narječje sa svim pripadajućim dijalektima.
U svijetu postoji mnoštvo jezičnih dijasistema: čeho-slovački, malajsko-indonežanski, urdsko-hindski, bugarsko-makedonski, skandinavski, srednjojužnoslavenski za koji postoji i pojam srpskohrvatski koji se sve manje rabi. Svi ovi sustavi sastoje se od više jezika oblikovanih na sličnim ili istim dijalektnim podlogama. Srednjojužnoslavenski dijasistem ime je za skupinu od četiri nacionalna standardna jezika (hrvatski jezik, bošnjački jezik, crnogorski jezik i srpski jezik) oblikovanih na različitim dijalektima štokavskog narječja. Iako su sva četiri jezika samostalna sa svojim neovisnim nastankom i razvojem kao i svi drugi svjetski jezici ipak za jezikoslovno istraživanje neophodno je utvrditi razlog njihove sličnosti koji leži u štokavskoj narječnoj podlozi, stoga se ova skupina standardnih jezika svrstava u srednjojužnoslavenski dijasistem.
Za strukovno proučavanje dijalekata u lingvističkim krugovima ne rabi se ovaj pojam jer se jezčni sustavi srednjojužnoslavenskih jezika znatno razlikuju kao i prema drugim južnoslavenskim jezicima. Tako jezični sustav koji obuhvaća hrvatski jezik razlikuje se u 90% govornog jezika prema srpskom, a varijantna podudarnost je tek u 10% govornog jezika, sličnan je odnos i prema slovenskom jeziku gdje je taj omjer nešto manji. Srpski jezik kao sustav dijalektološki je podjednako srodan s bugarskim i makedonskim jezikom u torlačkom narječju. Glede toga srednjojužnoslavenski dijasustav treba shvatiti samo kao ime za skupinu jezika oblikovanih prema dijalektima štokavskog narječja.
Sam po sebi, pojam srpskohrvatski je političko ime za hibrid koji je trebao nastati spajanjem hrvatskog jezika i srpskog jezika do kojeg doista nikada nije došlo do konca, unatoč zbližavanju i sličnosti ova dva od početka neovisna jezika. Politički zagovornici srpskohrvatskog imali su na umu zatiranje hrvatskog jezika i nametanje srpskog te su pokušali objasniti da se tu radi o jednom jeziku s dvije varijante no znanstvenici, povjesničari i ini stručnjaci dokazali su genetsko-lingvističku srodnost dijalekata zapadnoštokavskog i istočnoštokavskog narječja na kojima su se oblikovali ovi jezici u dva neovisna nacionalna standardna jezika; hrvatski jezik i srpski jezik, kasnije su se ovoj skupini pridružili i Bošnjaci te Crnogorci standardizaciom svojih nacionalnih jezika na dijalektima kojima govore u okviru štokavskog narječja.
Pojam srednjojužnoslavenskog dijasistema dijalekata uveo je i promovirao hrvatski jezikoslovac Dalibor Brozović.[1]
Pristaše toga pojma su razni jezikoslovci (npr. Radoslav Katičić, od bošnjačkih Dževad Jahić[2]), dok mu se protive drugi (npr. Stjepan Babić, Josip Silić, Miro Kačić[3]). Argumentacija negatora pojma "srednjojužnoslavenskoga dijasistema" uglavnom se svodi na tvrdnje da se radi o dijalektološkom pokusu te da svjetska dijalektologija u Europi priznaje pet dijalekatskih kontinuuma, od kojih je jedan južnoslavenski i prostire se od Slovenije do Bugarske. Po osporavateljima pojma "dijasistema" (prvo hrvatsko-srpskog, a potom srednjojužnoslavenskoga), naravan je dijalekatski kontinuum koji pokrivaju južnoslavenski standardni jezici: slovenski, hrvatski, bošnjački, srpski, crnogorski makedonski i bugarski, te nema nikakve potrebe za uvođenjem problematičnoga pojma koji bi, kao zaseban dijalekatski sklop, izdvojio dio južnoslavenskih dijalekata od cjeline u posebnu skupinu.
- ↑ (hrv.) Deset teza o hrvatskom jeziku, Zagreb, 1971
- ↑ (boš.) BH Dani[neaktivna poveznica] Ničim izazvan uvod
- ↑ Hrvatski jezik Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. kolovoza 2003. (Wayback Machine) Miro Kačić: Zašto hrvatski ne može nikako biti hrvatskosrpski (izvadak iz knjige Jezikoslovna promišljanja, Pergamena, Zagreb, 2001., ISBN 953-6576-12-2 nevaljani ISBN
- Revija Hrvatskog sociološkog društva, br. 3-4/2001. Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. lipnja 2007. (Wayback Machine) Emil Heršak: Jezične strategije i društvo
(PDF), 292 KB - Fokus Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. lipnja 2007. (Wayback Machine) Zvonko Pandžić: Metodologijski serbokroatizam, 24. veljače 2006.
