Stanislav Hočevar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Monsinjor
Stanislav Hočevar
nadbiskup
Stanislav Hočevar 2013 crop.jpg
Coat of arms of Stanislav Hočevar.svg
Rođen 12. studenog 1945.
Jelendol, Škocjan , Slovenija
Svećenik 29. lipnja 1973.
Služba nadbiskup beogradski
Portal: Kršćanstvo

Stanislav Hočevar (Jelendol, 12. studenog 1945.[1]), beogradski je nadbiskup.

Životopis[uredi VE | uredi]

Monsinjor Stanislav Hočevar rođen je 12. studenog 1945. godine u selu Jelendol, župa i općina Škocjan kod Novog Mesta na području nadbiskupije Ljubljana, Slovenija. Po svršetku osnovne škole u Škocjanu 1960. godine pridružio se Don Boscovim salezijancima. Školovao se u gimnaziji u Križevcima i u Rijeci, a potom je stupio u novicijat salezijanaca. Vojsku je služio u Skoplju 1966./67. Zatim je bio učitelj u novicijatu u Želimlju kod Ljubljane. Bogoslovlje je studirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Postao je svećenik 29. lipnja 1973. godine.

Magistrirao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani 1979. godine s tezom iz teologije: "Osobni grijeh u današnjoj hamartologiji." (Osebni greh v današnji hamartologiji). Od 1973. godine bio je nastavnik u malom sjemeništu u Želimlju, a od 1979. ravnatelj te salezijanske ustanove.

Funkcije u Katoličkoj crkvi[uredi VE | uredi]

Dvije godine (1982-84) bio je zamjenik salezijanskog provincijala u Sloveniji. Zatim je četiri godine bio ravnatelj internata za srednjoškolce - Modestovog doma u Celovcu (Klagenfurt) u Austriji. Godine 1988. bio je prvi put izabran za provincijala salezijanaca u Sloveniji, a od 1994. do 2000. obavlja drugi mandat te iste službe. Sudjelovao je na četiri generalna kapitula salezijanaca u Rimu. Dva mandata je bio predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Slovenije, i zatim dvije godine generalni tajnik iste konferencije.

Na svetkovinu Gospodnjeg navještenja, 25. ožujka 2000. godine papa Ivan Pavao II imenovao ga je za nadbiskupa koadjutora u Beogradu. Biskupsko ređenje primio je 24. svibnja 2000. u crkvi Marije Pomoćnice na Rakovniku u Ljubljani. U Beograd dolazi za Duhove 2000. Na plenarnoj sjednici Biskupske konferencije Jugoslavije u jeseni 2000. prima dužnosti referenta za katehezu i mlade, za redovnički život te postaje predsjednik biskupske komisije za Karitas.

Dana 31. ožujka 2001. godine papa Ivan Pavao II., prihvaća molbu za razrješenje dosadašnjeg beogradskog nadbiskupa Franca Perka i tim istim mons. Stanislav Hočevar preuzima mjesto beogradskog nadbiskupa. Dana 16. travnja 2001. izabran je za predsjednika Biskupske konferencije SR Jugoslavije u kojoj je obavljao i druge funkcije.

Grb[uredi VE | uredi]

U biskupskom grbu mons. Stanislava Hočevara su likovi zvijezde i harfe. Zvijezda označava transcendentalnu dimenziju ljudskog života, zato označuje i Crkvu i Bogorodicu. Harfa je instrument koji govori o zajedništvu, te sa simboličnim brojem sedam i o sakramentima Crkve. Tim simbolima označava se svjetlost i nada koju donosi kršćanstvo. Boje na pozadini grba su tipične slovenske boje. Moto biskupske službe je: lat. Servite Domino in laetitia (prijevod: Služite Gospodu s radošću).

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]