Stipe Javor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stjepan Javor
Stipe Javor

Stjepan Javor

Rođenje 27. studenoga 1877., Brinje
Smrt 27. ožujka 1936., Srijemska Mitrovica
Politička stranka HSP
Zanimanje poduzetnik, trgovac, političar

Stipe (Stjepan) Javor[1] (Brinje, 27. studenoga 1877. - Srijemska Mitrovica, 27. ožujka 1936.), bio je hrvatski političar, hrvatski nacionalni revolucionar. Radio je kao trgovac vatrogasnom opremom.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Stjepan Javor rodio se u Brinju 27. studenoga 1877. godine. U rodnom mjestu završio je četiri razreda pučke škole. U to vrijeme, Hrvatskom je vladao ban Károly Khuen-Héderváry. U svojoj šesnaestoj godini otišao je raditi u inozemstvo na više mjesta u Austro-Ugarskoj, Srbiji i Njemačkoj.[2] Uštedio je dosta novaca i vratio se u Hrvatsku. Otvorio je trgovinu vatrogasnom opremom i poslovao sa svim hrvatskim krajevima, uključivši i Bosnu i Hercegovinu. Tako postaje poznat i ugledan čovjek u hrvatskomu narodu, osobito u gradu Zagrebu.[3] Stupio je u Hrvatsku stranku prava 1920. godine. Ubrzo je postao jedan od najaktivnijih ljudi stranke. Njemu je bila povjerena koordinacija rada pravaške omladine.

Atentat u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. na Stjepana Radića te skora smrt 8. kolovoza iste godine stvorili su novu političku i psihološku situaciju u hrvatskom narodu unutar Kraljevine SHS. Posljedica toga bilo je revolucionarno gibanje među hrvatskom mladeži raznih političkih usmjerenja. Tijekom listopada stvorena je organizacija Hrvatski domobran, čiji je član bio i Stjepan Javor. Osnovan je i tajni Ustaški pokret, s ciljem oružane borbe protiv srpske diktature. Među njegovim osnivačima bio je i Stjepan Javor. Da ne budu uhićeni iz domovine bježe Branimir Jelić, Gustav Perčec i Ante Pavelić. K njima se u izbjeglištvu postupno pridružuju August Košutić i Juraj Krnjević te desetak hrvatskih sveučilištaraca i radnika. Stjepan Javor ostao je u Zagreb i održavao komunikaciju s njima. Godine 1929., Javor se u Beču sastao s Pavelićem, da ga izvjesti o prilikama u Zagrebu.

Jugoslavenske vlasti uhitile su Stjepana Javora 31. listopada 1929. godine zajedno s Markom Hranilovićem i Matijom Soldinom, zbog organiziranja oružane borbe za osamostaljenje Hrvatske od Jugoslavije. U tamnici su ih krvnički mučili.[4][5] Ušavši u sudnicu, na početku glavne rasprave, Javor je, na zaprepaštenje sudskoga vijeća, klicao Hrvatskoj, što su ostali optuženici prihvatili.[6] Jedan od njegovih odvjetnika bio je Vladko Maček. Hranilović i Soldin osuđeni su na smrt vješanjem, a Stjepan Javor na 20 godina robije.

Robijao je u Lepoglavi i Srijemskoj Mitrovici. Štrajkao je glađu. Bio je zlostavljan u zatvoru. Umro je od upale pluća u Srijemskoj Mitrovici 27. ožujka 1936. godine.

Pokopan je na Mirogoju u arkadama, gdje su pokopani i Stjepan Radić, Pavao Radić, Đuro Basariček i Milan Šufflay. Na njegovom sprovodu bilo je oko 100.000 ljudi. Policija je pucala pa je jedan mladić Dragutin Kraljić poginuo od rana sljedeći dan, a nekoliko je ranjeno.[7] Za vrijeme NDH-a, po njemu se zvala današnja Praška ulica u Zagrebu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Hrvatski leksikon, A-K, Naklada Leksikon, Zagreb, 1996., 1. izd., natuknica Stipe Javor, str. 537.
  2. Ivan Gabelica, O 76. obljetnici mučeničke smrti Stipe Javora, preuzeto 30. travnja 2013.
  3. http://shp.bizhat.com/Javor.html Preuzeto 16. listopada 2012.
  4. Tomislav Jonjić, Proces Hranilović-Soldin. Prilog poznavanju postanka ustaškog pokreta, str. 178.-180., preuzeto 30. travnja 2013.
  5. Tomislav Jonjić, Marija Hranilović: Moja su braća dala živote za Hrvatsku!, preuzeto 30. travnja 2013.
  6. Mučenička smrt Stjepana Javora, preuzeto 16. listopada 2012.
  7. Rudolf Horvat, Hrvatska na mučilištu, Zagreb, 1942., str. 570.-571.