Stjepan Džalto

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stjepan Džalto
Puno ime Stjepan Džalto
Rođenje 21. listopada 1931.
Voljice kod Uskoplja
Smrt 24. rujna 2008.
Sarajevo
Nacionalnost Hrvat

Stjepan Džalto ( Voljice, Uskoplje, 21. listopada 1931. - Sarajevo; 24. rujna 2008. ) je bio hrvatski pisac i svećenik iz BiH.

Životopis[uredi VE | uredi]

Pučku školu završio je u Uskoplju, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu gdje je 1959. bio zaređen za svećenika. Bio je član Društva hrvatskih književnika.[1] 5 godina prije smrti je oslijepio, a posljednje godine svoga života proveo je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu.[2] U cilju popularizacije književnog stvaralaštva i u njegovu počast kulturna udruga Hrvatska uzdanica Uskoplje utemeljila je književnu nagradu Stjepan Džalto.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Selo Svađalovo (1972., dopunjeno 1999.)
  • Gladne i nemirne godine - priče (1974.)
  • Priče iz Pasjih Korita - roman (1982.)
  • Svečev kafić - priče, (1988.)
  • Spontanosti - pjesme (1988.),
  • Mladenački raj i njegov sjaj - priče (1989.)
  • Pod Jurcanovim orahom - roman (1990.)
  • Eva i ja - priče (1995.)
  • Novo selo - roman (1995.)
  • Čudna zemlja - roman (1995.)
  • Birane stranice - izbor iz djela (1995.)
  • Župna kronika - priče (1995.),
  • Trzaji - pjesme (1995.)
  • Zvonimirovo - roman (1996.)
  • Fra Marijanova Bosna - priče (1997.)
  • Birane stranice II - izbor iz djela (1997.)
  • Krv i suze - dvije balade i tragedija (1997.)
  • S ljudima - crtice (1998.)
  • Drug nastavnik iz predvojničke - roman (1999.)
  • Posljednji dominikanac - putopisna proza (2000.)
  • Spaljeno ognjište - priče (2000.)
  • Pismo - drame (2002.)
  • Bog u novcu – vrag na koncu - priče (2004.)
  • U tami svjetlost - roman (2006.)
  • Priče od uzdaha - priče (2006.)

Izvori[uredi VE | uredi]