Stjepan Džalto

Izvor: Wikipedija
Stjepan Džalto
Puno ime Stjepan Džalto
Rođenje 21. listopada 1931.
Voljice kod Uskoplja
Smrt 24. rujna 2008.
Sarajevo
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Stjepan Džalto (Voljice kod Uskoplja, 21. listopada 1931.Sarajevo,24. rujna 2008.), hrvatski pisac i svećenik iz BiH.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Pučku školu završio je u Uskoplju, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu gdje je 1959. bio zaređen za svećenika. Bio je član Društva hrvatskih književnika. Pet godina prije smrti skoro potpuno je oslijepio od posljedica moždanoga udara, a posljednje godine svojega života proveo je u Zagrebu, potom u Splitu kod dominikanaca te u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu gdje je preminuo 24. rujna 2008.

U cilju popularizacije književnog stvaralaštva i u njegovu počast kulturna udruga Hrvatska uzdanica Uskoplje utemeljila je književnu nagradu Stjepan Džalto.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Selo Svađalovo (1972., dopunjeno 1999.)
  • Gladne i nemirne godine – priče (1974.)
  • Priče iz Pasjih Koritaroman (1982.)
  • Svečev kafić – priče, (1988.)
  • Spontanosti – pjesme (1988.),
  • Mladenački raj i njegov sjaj – priče (1989.)
  • Pod Jurcanovim orahom – roman (1990.)
  • Eva i ja – priče (1995.)
  • Novo selo – roman (1995.)
  • Čudna zemlja – roman (1995.)
  • Birane stranice – izbor iz djela (1995.)
  • Župna kronika – priče (1995.),
  • Trzajipjesme (1995.)
  • Zvonimirovo – roman (1996.)
  • Fra Marijanova Bosna – priče (1997.)
  • Birane stranice II – izbor iz djela (1997.)
  • Krv i suze – dvije balade i tragedija (1997.)
  • S ljudima – crtice (1998.)
  • Drug nastavnik iz predvojničke – roman (1999.)
  • Posljednji dominikanacputopisna proza (2000.)
  • Spaljeno ognjište – priče (2000.)
  • Pismo – drame (2002.)
  • Bog u novcu – vrag na koncu – priče (2004.)
  • U tami svjetlost – roman (2006.)
  • Priče od uzdaha – priče (2006.)

Literatura[uredi | uredi kôd]

  1. Dragić, Marko. Epopeja o bosanskom malom čovjeku (Stjepan Džalto, Selo svađalovo, II. izmijenjeno izdanje, Zagreb 1999.) // Hrvatska misao, časopis za umejtnost i znanost Matice hrvatske Sarajevo., 17. (2000), 267-269.
  2. Dragić, Marko.Roman o gluposti druga Rade K. (Stjepan Džalto, Drug nastavnik iz predvojničke, Zagreb 1999.) // Hrvatsko slovo, 204. (1999), 8-8.
  3. Dragić, Marko. Povijesni roman o Bosni (Stjepan Džalto, Posljednji dominikanac, Zagreb 2000.), (2001.) Crkva na kamenu 29.
  4. Dragić, Marko. Besmrtna Eva Stjepana Džalte (Stjepan Džalto, Eva i ja, II izdanje dva mjeseca nakon prvog, Zagreb 1996.), Horizont, Mostar 3. 01. 1997. 19.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Marko Dragić: Stjepan Džalto. In memoriam, Crkva u svijetu, vol. 43, br. 4, 2008., str. 576-580. (preuzeto 22. listopada 2023.)