Stjepan I. Sveti

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Stjepan I. Sveti
I. Szent István
Aftnn King Stephen, who we reckon was responsible for Christianity in eastern Europe.jpg
kralja Stjepana I. Svetog u Budimpešti
ugarski kralj
Vladavina 1000. - 1038.
Krunidba 25. prosinca 1000. ili 1. siječnja 1001.
Prethodnik novi naslov
Nasljednik Petar Orseolo
ugarski veliki knez
Vladavina 997. - 1000.
Prethodnik Gejza
Nasljednik Petar Orseolo
Supruga Gizela Bavarska
Djeca
Oton
Emerik
Dinastija Alex K Kingdom of Hungary.svg Arpadovići
Otac Gejza
Majka Šarolta
Rođenje o. 975.
Smrt 15. kolovoza 1038.
Potpis
Vjera poganstvo, pa rimokatolik

Stjepan I. Sveti (mađ. I. Szent István, lat. Sanctus Stephanus), rodnim imenom Vajk (Ostrogon, o. 975. - Ostrogon, 15. kolovoza 1038.), posljednji ugarski veliki knez (997.-1000.) i prvi ugarski kralj (1000.-1038.) iz dinastije Arpadovića. Proglašen je kršćanskim svecem 1083. godine i Mađari ga slave kao svojeg sveca zaštitnika i osnivača mađarske države.[1] [2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Sin ugarskog velikog kneza Gejze i Šarolte rodio se o. 975. i primio pogansko ime Vajk. Kršten je kao mladić. Nakon očeve smrti 997. godine preuzeo je titulu velikog kneza, no morao se izboriti za prijestolje u sukobu protiv bratića Koppánya, privrženika poganstva, koji je kao stariji član dinastije, polagao pravo na nasljedstvo. Međutim, Stjepan ga je uspio poraziti 998. godine u bitci kod Vesprima i dao pogubiti osudivši ga zbog poganstva.[3] [4]

Oko 1000. utemeljio nadbiskupiju u Ostrogonu te položio osnove crkvenoj organizaciji na području Ugarske. Stjepan I. je bio okrunjen za prvog ugarskog kralja na Božić 1000. godine, krunom koju mu je, prema predaji, poslao papa Silvestar II. (999.-1003.). Prema tradiciji, Ugarska je tim događajem ušla u zejdnicu europskih kršćanskih država.

Organizirao je državu prema njemačkom modelu. Uspio je srušiti naraslu moć plemstva, ustrojiti županije, osnažiti kraljevsku vlast i postati vlasnik prostranih posjeda u Ugarskoj. U njegovo vrijeme izgrađuje se feudalno društvo u državi. Uz pomoć kršćanskog svećenstva u njegovo doba završeno je i konačno pokrštavanje i prihvaćanje kršćanstva kod Mađara. Stjepan I. se opredijelio za zapadno kršćanstvo, pa je Katoličkoj Crkvi dodjelio ogromne posjede. Osnovao je prve nadbiskupije (Ostrogon i Kaloča) u Kraljevini Ugarskoj. U Ugarsku je pozvao i benediktince radi širenja kršćanske kulture i pobožnosti. Promicao je poljoprivredu i organizirao je stajaću vojsku. Papa mu je godine 1001. dodjelio titulu apostolskog kralja koju su nosili svi ugarski kraljevi. Zbog odanosti kršćanstvu i papi proglašen je svecem.

Postoji vjerojatnost da su za vrijeme Stjepana I. Arpadovići oduzeli dio hrvatskog teritorija i u tadašnjoj Slavoniji organizirali dukat ili banat.[5] Uspješno je ratovao s njemačkim carem Konradom II. 1030. godine,[6] pri čemu je prema nekim naznakama dobio i pomoć hrvatsko-dalmatinskog kralja Krešimira III. (1000.-o.1030.).[7]

Obitelj[uredi VE | uredi]

Supruga mu je bila Gizela Bavarska, sestra njemačkog cara Henrika II. Svetog (1014.-1024.) koju je oženio 995. godine[8] s kojom je imao dvojicu sinova: Otona i Emerika, no obojica su umrla prije oca, pa ga je naslijedio nećak Petar Orseolo, član bogate mletačke obitelji Orseolo.

Izvori[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]