Krešimir III.

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Krešimir III.
Croatian kingdom.png
Hrvatska na mapi Europe za vladavine Krešimira III. oko 1000. god.
kralj Hrvatske
Vladavina 1000. - 1030.
Prethodnik Svetoslav Suronja
Nasljednik Stjepan I.
Djeca
Stjepan I.
Dinastija Trpimirovići
Otac Stjepan Držislav
Preminuo 1030.
Pokop Crkva sv. Stjepana na Otoku

Krešimir III. hrvatski kralj iz dinastije Trpimirovića i osnivač poddinastije Krešimirovića. Krešimir je bio srednji sin kralja Stjepana Držislava, te je vladao od 1000. do 1030. godine nakon svoga starijeg brata Svetoslava Suronje. Do 1020. god., suvladar mu je bio mlađi brat Gojslav.

U doba njegove vladavine Bizant je proširio svoju vlast nad Dalmacijom, a mađarski kralj Stjepan odvojio pogranične krajeve i stvorio od njih samostalnu oblast Sclavoniu (Slavonija).

Vladavina[uredi VE | uredi]

Nakon što je kralj Stjepan Držislav preminuo 997. god., njegov sin Svetoslav Suronja je postao hrvatskim kraljem. Ubrzo su se njegova dva brata, Krešimir III. i Gojslav, ujedinili da bi uz pomoć Bugara svrgnuli Svetoslava Suronju. Bugari su rado pomogli svrgavanje kralja koji je bio saveznik njihova neprijetelja, Bizanta, te je bugarski car Samuilo izvršio invaziju 998. god. zauzevši Dalmaciju i veći dio Bosne[1]. Nakon vojnih operacija, Samuilo je osvojena područja dao na upravljenje braći Krešimiru III. i Gojslavu, na što su se oni zavjetovali na savezništvo s Bugarskom umjesto s Bizantom.

Tijekom posljednje dvije godine borbe za prijestolje (999.-1000.), Svetoslav Suronja je bio primoran pobjeći u Veneciju. Iste godine je mletački dužd Petar II. Orseolo, dokinuo dugu tradiciju prijateljstva Mletačke Republike i Hrvatskog Kraljevstva, i započeo vojne intervencije na hrvatskoj obali koje su završile njegovim osvajanjem Dalmacije. Najprije je zauzeo Kvarner i Zadar, potom Trogir i Split, te Korčulu i Lastovo, da bi mu se naposljetku predala i hrvatska prijestolnica, Biograd na Moru.

Krešimir III. i njegov brat i suvladar Gojslav su cijelu vladavinu pokušali vratiti vlast nad dalmatinskim gradovima. Nakon propasti Prvog bugarskog carstva, god. 1018., na diplomatsku intervenciju bizantskog cara Bazilija II., zaključen je mir s Venecijom koja je zadržala dalmatinske gradove, a Gojslav i Krešimir III. su prihvatili biti bizantskim vazalnim kraljevima Hrvatske.

Kraj vladavine[uredi VE | uredi]

Venecija, Bizant i Kraljevina Ugarska iskoristili su situaciju i potpomogli Stjepana Svetoslavića (sina Svetoslava Suronje) da 1027. god. iz Mađarske zauzme Posavsku Hrvatsku koja je od tada postala kneževinom Slavonijom u vlasti dinastije Svetoslavića. Ona je još uvijek bila de jure dio Hrvatske, ali njeno pravo ujedinjenje s Hrvatskom dogodit će se tek za vladavine Petara Krešimira IV. koji je za nasljednika odabrao Dmitra Zvonimira iz dinastije Svetoslavića (okrunjen 1074. god.).

Krešimir III. je preminuo 1030. god. i najvjerojatnije je sahranjen u crkvi sv. Stjepana na Otoku u Solinu koja je tada bila kraljevskim mauzolejom.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Intervju - ДИНАСТИЈЕ и владари јужнословенских народа. Posebno izdanje 12.-16. lipnja 1989. god.

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Krešimir »Surinja« i Gojslav

Poveznice[uredi VE | uredi]