Strawberry Hill (zgrada)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Strawberry Hill iz vrta poslije obnove 2012. god.

Strawberry Hill je ladanjska vila slična dvorcu koju je pisac i političar Horace Walpole, četvrti grof od Orforda, sagradio na Temzi u blizini Twickenhama (London) od 1749. do 1776. god. Zgrada je postala uzor velikom broju sličnih vila i dvoraca u Europi i dala poticaj preporodu gotike koji se naziva „gotički preporod” ili „neogotika”.

Strawberry Hill na slici Johanna Heinricha Müntza iz 1755.-1759. god.

Odlike[uredi | uredi kôd]

Paul Sandby, Strawberry Hill, akvarel, 18. st.

Vila je izgrađena od 1749.-1753. god. Arhitektonski uzori su joj bile različite građevine u Engleskoj i drugim zemljama iz razdoblja gotike. Kapela Westminsterske opatije, izgrađena za Henrika VII., bila je model za križno-rebrasti svod iznad galerije, a detalji grobnica u Westminsteru i Canterburyju su se također ugradili u zgradu, u modificiranom obliku. Walpole je koristio detalje gotičkih katedrala unutar svoje kuće, a izvana je bila mješavina dvorca s bedemima i tornjevima, te gotičke crkve sa šiljastim lučnim prozorima[1].

Walpole je bio jednako pažljiv u dizajniranju i razvoju svojih vrtova koliko i u dizajnu interijera kuće. Walpoleov okus u krajoliku i vrtlarstvu udaljio se od tradicionalnog, formalnog izgleda partera, terasa, mramornih urni, fontana, kipova i kanala. Vrtovi su bili simetrični i neprirodni s drvećem i grmljem posađenima u skupinama, samo na travnjaku[2]. Posebna atrakcija Walpoleovih vrtova bila je vrtna rokoko klupa, nalik na veliku morsku školjku.  Bila je prvobitno postavljena na kutu imanja Walpole, gdje su on i njegovi posjetitelji mogli vidjeti rijeku i krajolik iza rijeke. Iako su preživjela samo dva crteža izvorne klupe, uspješno je obnovljena 2012. godine. Ova klupa, rustikalna kućica i kapela u šumi pokazuju Walpoleov ekscentrični ukus[3].

Povijest[uredi | uredi kôd]

Edward Edwards, Galerija vile Strawberry Hill, tinta i akvarel, oko 1784.

God. 1748. Horace Walpole kupio je malu vilu na Temzi s namjerom da je pretvoriti u svoj „mali gotički dvorac”, za što je napravio i grubu skicu koja je arhitektima trebala dočarati njegovu ideju. U tu svrhu Walpole je osnovao „Odbor ukusa” s dva prijatelja, arhitektom Johnom Chuteom i ilustratorom Richardom Bentleyem. Bentley je napustio „Odbor” 1761. godine nakon svađe jer je Walpole rigorozno odbacio njegove nacrte. William Robinson (1720. – 1775.) iz Kraljevskog ureda za rad pružao je profesionalni građevinski nadzor, a napravio je također i okvir za prozore u sobi za doručak.

Vila je proširena u nekoliko faza, druga je započela 1760., a od 1772. do 1776. uvedene su daljnje promjene i dopune, kao što je Beauclerkov toranj. Godine 1776. vila je završena prema planovima profesionalnog arhitekta Jamesa Essexa. Ta godina se također uglavnom u povijesti umjetnosti smatra početkom gotičkog preporoda, tj. negotike.

Strawberry Hill bio je uzor i za roman „Dvorac Otranto”, Walpoleovo djelo iz 1764. godine, koje je prvo objavljeno pod pseudonimom, a kojim je osnovan književni žanr „gotski roman“. Od tada je arhitektura ove vrste igrala bitnu ulogu u svakom horor romanu.

Nakon Walpoleove smrti, kuću je naslijedila njegova rođakinja Anne Seymour Damer, a 1797. god. prešao je u posjed braće Johna i Georgea Waldegravea, unuka Marije Walpole, nezakonite kćeri Walpoleovog starijeg brata Edwarda. Kad su ovi potrošili većinu svog obiteljskog bogatstva, cjelokupni sadržaj kuće Strawberry Hill prodan je na aukciji u dvadeset četiri dana 1842. godine. God. 1883. vlasništvo je stekao njemački bankar, barun Hermann de Stern (1815. – 1887.). Od 1923. god. Strawberry Hill je u posjedu sveučilišta University College St. Mary u Twickenhamu. Iako se koristio za stanovanje nastavnika i učionice za učenike, nije se moglo spriječiti da zgrada u blizini Temze propadne od vlage i hrđe.

Od 2004. do 2006. godine Strawberry Hill se našao se na popisu Fonda za svjetske spomenike, na kojima su posebno važni i ugroženi povijesni spomenici[4]. Godine 2007. zgrada je iznajmljena na „Strawberry Hill Trustu” na duži rok, uz uvjet da se zgrada vrati u prvobitno stanje. Nakon opsežnih radova na obnovi u kojima su uklonjena sva oštećenja i kasnije instalacije, zgrada se sada može ponovo razgledati u izvornom obliku. Godine 2013. Strawberry Hill Trust je dobio glavnu nagradu Europa Nostra (Nagrade europske unije za kulturno naslijeđe) u kategoriji „očuvanje”[5].

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Strawberry Hill (zgrada)
  1. Strawberry Hill House and Garden (engl.) Pristupljeno 27. svibnja 2020.
  2. Brian Fothergill, The Strawberry Hill Set: Horace Walpole and His Circle, Faber and Faber. London. 1983.
  3. Elliot Warburton, Memoirs of Horace Walpole and His Contemporaries, Henry Colburn, London. 1851., str. 461.
  4. Maev Kennedy, Strawberry Hill, Horace Walpole's fantasy castle, to open its doors again, The Guardian, 25. veljače 2015. (engl.) Pristupljeno 27. svibnja 2020.
  5. Strawberry Hill, Europa-Nostra nagrada od 26. ožujka 2013. (engl.) Pristupljeno 27. svibnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]