Strigil
Strigil (grčki: στλεγγίς, vjerojatno posuđenica iz predgrčkog supstrata) alat je za čišćenje tijela struganjem prljavštine, znoja i ulja koje se nanosilo prije kupanja u starogrčkoj i rimskoj kulturi. U tim su kulturama strigil prvenstveno koristili muškarci, posebno sportaši; međutim, u etruščanskoj kulturi postoje neki dokazi da su strigile koristila oba spola.[1] Standardni dizajn je zakrivljena oštrica s drškom, koja je u cijelosti izrađena od metala.[2]
Strigile su obično koristili pojedinci koji su se bavili snažnim aktivnostima, u kojima su nakupljali velike količine prljavštine i znoja na svojim tijelima.[3] Strigil su koristili sportaši, bogati, vojnici i drugi. Međutim, bogati ili ugledni pojedinci često su imali robove da strigilima čiste njihova tijela, umjesto da to čine sami.[4]
Strigili nisu bili značajni samo u praktičnom smislu, već i u kulturnom. Često se nalaze u grobnicama ili ukopima, u nekim slučajevima zajedno s bocom ulja.[5]
Najraniji spomeni strigila[uredi | uredi kôd]
Strigili se nisu koristili u ranijim razdobljima grčke povijesti. To podupiru Homerove pjesme u kojima stoji da se ulje nanosilo nakon kupanja i nije se uklanjalo. Nadalje, strigili se ne spominju u literaturi sve do kasnijeg dijela petog stoljeća prije Krista.[5] Već u šestom stoljeću prije Krista, međutim, prikazi strigila mogu se pronaći na vazama.[5] Do četvrtog stoljeća prije Krista, strigili su prikazani u drugim vrstama umjetnina, kao što su skifoi i kipovi.[6]
Kulturni prikazi[uredi | uredi kôd]
Kao što je gore navedeno, strigili su zastupljeni u grčkoj, rimskoj i etruščanskoj kulturi na različite načine. Strigili su često prikazivani uz maslinovo ulje i sportaša.[7] Hrvatski Apoksiomen je primjer kipa koji prikazuje korištenje strigila kod sportaša.[8] Strigili su također bili predstavljeni na nekim sarkofazima, kao što je mramorni strigilni sarkofag grčkog liječnika, koji ima razrađene krivulje u obliku slova S koje simboliziraju strigile.[9]
Jedan izvor nudi alternativni prikaz strigila, "sekundarno značenje za riječ stlengis, strigil, je vijenac ili tijara." U prilog tvrdnji da se strigil možda smatrao tijarom ili vijencem, postojao je grob iz petog stoljeća koji je imao strigil preko čela mrtvaca.[5]
Ukopi i grobnice[uredi | uredi kôd]
Strigili su bili značajni osim što su bili alati za čišćenje; bile su i čest prinos koji se davao pokojniku prilikom ukopa.[5] Na primjer, tri groba iz Grčke u trećem stoljeću prije Krista, koji su sadržavali odrasle muškarce, svi su imali željezne strigile.[10]
U iskopavanju još jedne grobnice iz trećeg stoljeća prije Krista, u kojoj se nalazila etruščanska žena, nalazio se ispisani srebrni strigil zajedno s ogledalom. Strigili su se često nalazili u grobnicama etruščanskih žena i činilo se da su bili bitan dio ženske opreme za kupanje.[1] Ispisani srebrni strigil etruščanske grobnice ima dva natpisa na dršci: jedan je śuthina, natpis koji se nalazi na brojnim predmetima u grobnici. Dok je drugi, značajniji natpis monogram, R:M, koji se čita kao Ra:Mu. Nagađa se da je monogram početak imena Etruščanke. [1]
Tijekom iskapanja na području groblja u Teosu pronađen je strigil.[11]
Godine 2018. arheolozi su u Assosu otkrili mnoge strigile. Većina je bila izrađena od bronce, uz nekoliko željeznih.[12]
Sastav i dizajn[uredi | uredi kôd]
Kao što je očito iz strigila pronađenih u prethodno razmotrenim grobnicama, strigili su se mogli razlikovati po vrsti korištenog metala, dizajnu itd., ovisno o statusu pojedinca kojem su pripadali, vremenskom razdoblju i drugim relevantnim čimbenicima. Tipični metali korišteni za strigile bili su bronca i željezo.[5][13] Neke druge varijante strigila su sljedeće: Hipija, starogrčki sofist koji je stvorio vlastiti strigil, napravio ga je na jedinstven način koji je omogućio otjecanje znoja kroz mali kanal.[14] Literatura od Plutarha navodi da su Spartanci ponekad koristili trsku umjesto tipičnih metalnih strigila.[5]
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
Rimski strigili, 1. st. pr. Kr. -
Apoksiomen: sportaš koji se čisti -
Strigil na sarkofagu, opatija Saint-Victor de Marseille
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c De Puma, Richard. A Third-Century B.C.E. Etruscan Tomb Group from Bolsena in the Metropolitan Museum of Art. American Journal of Archaeology: 429–40
- ↑ Padgett, J. Michael. 2002. Objects of Desire: Greek Vases from the John B. Elliot Collection. Record of the Art Museum, Princeton University. str. 36–48
- ↑ Boardman, J.; Kenyon, K. M.; Moynahan, E. J.; Evans, J. D. 1976. The Olive in the Mediterranean: Its Culture and Use [and Discussion]. Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences. 275: 187–96. doi:10.1098/rstb.1976.0080
- ↑ Leader, Ruth E. In Death Not Divided: Gender, Family, and State on Classical Athenian Grave Stelae. American Journal of Archaeology: 683
- ↑ a b c d e f g Boardman, John. Sickles and Strigils. The Journal of Hellenic Studies: 136–137
- ↑ Padgett, J. Michael. 2002. Objects of Desire: Greek Vases from the John B. Elliot Collection. Record of the Art Museum, Princeton University. str. 36–48
- ↑ Padgett, J. Michael. 2002. Objects of Desire: Greek Vases from the John B. Elliot Collection. Record of the Art Museum, Princeton University. str. 36–48
- ↑ Boardman, J.; Kenyon, K. M.; Moynahan, E. J.; Evans, J. D. 1976. The Olive in the Mediterranean: Its Culture and Use [and Discussion]. Philosophical Transactions of the Royal Society B: Biological Sciences. 275: 187–96. doi:10.1098/rstb.1976.0080
- ↑ Gontar, Cybele Trione. The Campeche Chair in the Metropolitan Museum of Art. Metropolitan Museum Journal: 183
- ↑ Fossey, John M. The Ritual Breaking of Objects in Greek Funerary Contexts: A Note. Folklore: 21–23
- ↑ Strigilis of ancient age at İzmir museum
- ↑ 2,000-year-old athletes' tools unearthed in Turkey's Assos
- ↑ Fossey, John M. The Ritual Breaking of Objects in Greek Funerary Contexts: A Note. Folklore: 21–23
- ↑ Hunink, Vincent. Apuleius, Florida IX, 34f. Hermes: 382–84
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Strigil |