Struma

Izvor: Wikipedija
Struma (Струма)
Strymónas (Στρυμόνας)
Položaj
Države Bugarska
Grčka
NaseljaPernik, Blagoevgrad, Sandanski, Seres
Fizikalne osobine
Duljina415 km
Površina porječja10,800 km2
Istjek 
 • Prosječniod Pernika - 2,117 m³/s
do Marinog pola - 76,167 m3
Tok rijeke
Izvorjužne padine planine Vitoša u Bugarskoj
 • Nad. vis.2.180 m
 • Koord.42°32'34,4"N, 23°17'35,5"EUredite na Wikipodatcima
UšćeEgejsko more
 • Koord.40°47'9,0"N, 23°50'56,0"EUredite na Wikipodatcima
Slijevegejski
Ulijeva se uEgejsko more
PritociRilska rijeka, Dragovištica, Blagoevgradska Bistrica, Konjska rijeka, Sandanska Bistrica, Strumica i Agitis

Struma (bugarski: Струма, grčki: Στρυμόνας 'Strymónas', turski: Karasu 'crna rijeka') rijeka je u Bugarskoj i Grčkoj. Antičko (grčko) ime rijeke bilo je Strymōn (Στρυμών), a ono dolazi od tračke riječi Strymón, što pak znači rijeka ili potok.[1]

Veličina porječja rijeke Strume je 10.800 km², a njen sliv obuhvaća i dijelove Srbije (Bosilegradski kraj) i Makedonije (Strumički kraj).

Rijeka izvire na južnim obroncima planine Vitoše u Bugarskoj, ispočetka teče na zapad, zatim skreće na jug, ulazi na teritorij Grčke kod sela Kula i zatim pravocrtno teče do uvira u Egejsko more, kod Amphipolisa u grčkoj prefekturi Seres. Dužina rijeke je 415 km, od čega 290 km pripada Bugarskoj (time je Struma peta rijeka po dužini u Bugarskoj).


Gornji tok doline Strume u okolici grada Pernika poznat je po velikim nalazištima ugljena. Grčki dio riječne doline poznat je po poljoprivredi (to je četvta grčka dolina po površini).

Rijeka Struma ima 42 značajne pritoke, od kojih su najveće: Rilska rijeka, Dragovištica, Blagoevgradska Bistrica, Konjska rijeka, Sandanska Bistrica, Strumica (u Bugarskoj) i rijeka Agitis (u Grčkoj). Na rijeci u njenom donjem dijelu postoji čuvena klisura Kresna.

Blizu ušća rijeke u Egejsko more pronađen je antički grčki grad Amphipolis, na lokalitetu koji je otprije znan kao Ennea Odoi (Devet puteva).

  • Bitka kod Kleidiona zbila se kod rijeke 1014. godine.
Rijeka Struma blizu grada Blagoevgrada zimi

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Katičić, Radislav. Ancient Languages of the Balkans, Part One. Paris: Mouton, 1976: 144.
  2. Herodot 7,114 [1]. Povijesno gledajući, razumljivo je da su Grci blatili protivnike, ali Perzijanci nisu njegovali kult ljudske žrtve.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]