Strumica
 Ovo je glavno značenje pojma Strumica. Za druga značenja, pogledajte Strumica (razdvojba). |
|
Струмица |
|
|---|---|
 |
|
| Osnovni podaci | |
| Država |  Makedonija |
| Općina | Općina Strumica |
| Stanovništvo | 35 311 (2002) |
| Površina | 392 km² |
| Gustoća stanovništva | 114/km² |
| Visina | 256 m |
| Koordinate | 41°26′N 22°38′E / 41.433°N 22.633°EKoordinate: 41°26′N 22°38′E / 41.433°N 22.633°E |
| Poštanski broj | 2400 |
| Pozivni broj | 034 |
| Registarska oznaka | SR |
| Gradonačelnik | Kostadin Kostadinov |
| Službena stranica | www.strumica.gov.mk |
| Karta | |
  Strumica
|
|
Strumica (makedonski: Струмица, grčki: Στρούμιτσα ili Στρώμνιτσα, turski: Ustrumca) grad je na jugoistoku Republike Makedonije, blizu graničnog prijelaza s Bugarskom (Novo Selo - Petrič). Sjedište je istoimene općine Strumica. Grad nosi ime po rijeci Strumici, koja teče kroz njega.
Sadržaj
Porijeklo toponima[uredi VE | uredi]
Naselje se prvi put spominje u spisima iz 2. stoljeća p. n. e. pod grčkim imenom Astraîon[1]. U rimsko je doba poznato po nazivu Tiveriopolis.
Današnje ime Strumica slavenskog je porijekla. Grčko ime Στρωμνιτσα (Stròmnitsa) rabilo se za bizantinske uprave, dok se za Otomanskog carstva naselje zvalo Ustrumca.
Povijest[uredi VE | uredi]
Strumica je u 9. stoljeću potpala pod vlast Prvog bugarskog carstva, koja je trajala do 1014. godine. Nakon bitke kod Kleidona, ponovno je pod vlašću Bizanta. Godine 1395. zauzeli su je Turci, pod čijom je vlašću ostala sve do Balkanskih ratova. Po statistikama Otomanskog carstva iz 1873. godine Strumica je imala 2 400 domaćinstava sa 3 300 muslimana i 3 120 slavenskih kršćana.[2]
U Strumici je 1895 osnovan revolicionarni odbor VMRO-a od strane jednog od povijesnih vođa VMRO-a Hriste Tatarčeva. 1897. godina Strumica je došla pod upravu novoustanovljene Bugarske pravoslavne crkve - Bugarskog Egzarhata. Popis stanovništva izvršen tri godine poslije pokazao je uspješnost djelovana Egzarhata, jer se stanovništvo izjasnilo ovako: 6 100 Bugara, 3 100 Turaka i 700 Židova.[3]
Za vrijeme Prvog balkanskog rata grad je oslobođen od Turaka i slijedećih šest godina bio je u sastavu Bugarske. Nakon Bugarskog poraza u Prvom svjetskom ratu, i potpisivanja Mirovnog ugovora iz Neuillya 1919., Bugarska je bila prisiljena ustupiti Strumicu ( i okolicu) novoustanovljenoj Kraljevini SHS kasnijoj Jugoslaviji. Bugari su okupirali Strumicu i za Drugog svjetskog rata. Od 1944. Strumica je oslobođena od strane partizanskih jedinica, i nakon toga se nalazi u sastavu Jugoslavije sve do 1991. kada postaje dijelom novoustanovljene Republike Makedonije. Današnja Strumica je jedan od najznačajnijih makedonskih gradova.
Gradske znamenitosti[uredi VE | uredi]
- Manastir sv. Bogorodice Veljuse (osnovan 1080.)
- Crkva Sv.Leontija u selu Vodača
- Džamija Orta
- Crkva četrdeset svetih mučenika iz Sebastea
- Carevi kuli (Strumičko Kale)
- Strumin grob kod sela Banica
- Rimsko termalno kupalište Bansko iz III st. IV st.
- Gradište (Bansko) -ostatci utvrde
Gospodarstvo[uredi VE | uredi]
Strumica je centar bogatog poljoprivrednog kraja. U gradu je razvijena industrija, rade dvije tekstilne tvornice (dd Edinstvo i dd Geras Cunev) tvornica sanitarne keramike Sankeram, Vinarija, pored grada je rudnik kalcij karbonata.
Stanovništvo[uredi VE | uredi]
Po popisu iz 2002. nacionalni sastav stanovništva u gradu bio je.
Poznati sugrađani[uredi VE | uredi]
- Ksente Bogoev (1919–2008), makedonski i jugoslavenski ekonomist i političar
- Dušan Džamonja (1928–2009), hrvatski kipar
- Goran Pandev (* 1983), makedonski nogometaš
- Baba Vanga (1911–1996), bugarska proročica
- Boris Trajkovski (1956–2004), bivši (poginuo) makedonski predsjednik
Zbratimljeni gradovi[uredi VE | uredi]
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ Branigan, Keith. Lexicon of the Greek and Roman cities and place names in antiquity, ca. 1500, Adolf M. Hakkert. ISBN 9025609856,1992. Text says: "Unlocated town in Macedonia, also called Astraion, mentioned by Ptolemy and Pliny"
- ↑ „Македония и Одринско. Статистика на населението от 1873 г.“ Македонски научен институт, София, 1995, стр.186-187.
- ↑ Васил Кънчов. „Macedonia. Ethnography and statistics“. Sofia, 1900.
Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]
|
|||||||
