Suradnik:Rakovicazauvijek/kronologija
Rujan[uredi | uredi kôd]
2. rujna je potpukovnik JNA zaprijetio hrvatskim snagama, a potom i ostvario prijetnje pucanjem po Petrinji. Do 19.50 otvoreni napad JNA granatama i tenkovskim projektilima po vili Gavrilović, vrtiću, crkvi sv. Lovre, srednjoškolskom centru, općinskom sudu, zgradi Općine, nekoliko gospodarskih objekata (radionica Slavijatransa, Gavrilovićev silos hrane, tvornica obuće, zgrada bolnice, više stambenih i stambeno-poslovnih zgrada). Grad je pretrpio svoje najveće razaranje u povijesti.[1]
3. rujna borbe se vode oko Pecaka. ZNG je uspjela zauzeti vojno-skladišni prostor JNA Barutana, prva osvojena vojarna JNA u Hrvatskoj.[1]
7. je rujna JNA napala strateški bitno naselje Taborište kraj Petrinje. ZNG se morao povući. [1] 8. rujna tenkovi JNA iz vojarne V. Gaćeša smjestili su se na položaja prema Kotar šumi, nedaleko od Petrinje, a tijekom dana JNA je napadala hrvatske snage u Hrastovici i Peckom. 9. rujna srpski su rezervisti napali Hrastovicu. Križ je napadnut istog dana. U Sisku uveden policijski sat i zamračenje.[1]
12. rujna pobunjeni Srbi i JNA su ušle u Hrvatsku Kostajnicu, a sljedećeg su se dana predali hrvatski branitelji jedinicama TO Bosanske Kostajnice. JNA je ušla u gospodarske objekte tvornice Gavrilović u Petrinji.[1] 14. rujna pobunjeni Srbi napali su Topusko, JNA je napala Petrinju, a Hrv. Kostajnica se do kraja predala. Dio branitelja se predao agresoru te je odveden u logor Manjaču kod Banje Luke, dok se drugi dio branitelja probio kroz neprijateljski obruč. Četnici u Petrinji zarobili i strijeljali 14 pripadnika MUP-a i ZNG-a.[1]
16. rujna iz vojarne Vasilij Gaćeša JNA minobacačima napala Petrinju, Brest, Mošćenicu i Praćeno, pješaštvom je ušla u Petrinju, dok su se hrv. snage držale oko zaobilaznice u Petrinji, te Češkom selu i Drenčini. Oštetila je još nekoliko gospodarskih objekata Gavrilovića i drvne industrije Finel, ne dopustivši gašenje požara. HV je uništio radarski sustav u vojno-raketnoj bazi Šašina Greda kod Siska te osvojila tu bazu JNA.[1]
JNA je 18. rujna zauzela Petrinju, a tamošnje civilno i vojno (17 masakriranih gardista na položajima oko nove bolnice)[2] hrvatsko stanovništvo smaknuto[3] ili izbjeglo prema Sisku i Zagrebu,[4]
21. rujna počeo je zračni napad na Sisak. Žestoke su borbe bile oko Kupskog mosta prema Brestu, a hrv. snage su bili prisiljene prijeći most i organizirati obranu na lijevoj strani Kupe. 26. rujna napadnut je Grabovac. 6. listopada napadnuta je Nova Drenčina. 15. listopada je bio najveći napad pobunjenih Srba i JNA na Sisak. 11. listopada pobunjeni Srbi zarobili su na Banovini hrv. ministra Muhameda Zulića; oslobodili su ga 4. studenoga. 11. studenoga u slunjskim šumama pronađena masovna grobnica ubijenih 20 Hrvata iz Drežnik-grada i okolnih sela.[1]
Uslijedila je reakcija. Veći broj građana Siska uglavnom srpske nacionalnosti odvođen je iz svojih kuća i sa posla i nestajao. Neki od njih kasnije su nađeni mrtvi. Grad je u to vrijeme bio na prvoj liniji fronte, pod stalnim znakom općte opasnosti i izložen minobacačkim napadima, pa je u njemu vladala nesigurnost, a dio javnih službi nije funkcionirao. Dio Srba već je ranije otišao rodbini u Srbiju, BiH ili drugamo u inozemstvo, a dio je ostao u gradu. Neki su se pridružili i Zboru narodne garde. Dok je dio građana hrvatske nacionalnosti u Sisku nastojao nastaviti sa zajedničkim životom u nacionalno izmiješanom gradu, grupe naoružanih osoba, uglavnom paravojne postrojbe, zastrašivale su sisačke Srbe.
Građani srpske nacionalnosti odvođeni su, zlostavljani, mučeni i ubijani na lokacijama: „Barutana“, „ORA“ i „Jodno“ (bivše lječilište).
U Nacionalu je objavljen još 1999. i 2002. tekst u kojem su predstavljeni materijali o nestanku Srba, koje je Nacionalu predao Stjepan Komarac, predsjednik građanskog odbora za povratak Sisačko-moslovačke županije. U tim dokumentima se za masovne likvidacije Srba optužuju Josip Brajković, Ivan Bobetko i Đuro Brodarac. Jedan od svedoka Zlatko Dizdarević tvrdi da su pripadnici Sivih vukova likvidirali Srbe u jodnom lječilištu.[5]
- ↑ a b c d e f g h Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorHIC - ↑ HIC RATNI ZLOČINI SRPSKIH VOJNIH I PARAVOJNIH POSTROJBI U ZAPADNOJ SLAVONIJI I BANOVINI 1991. - 1995.
- ↑ Nova grobnica: Na tijela hrvatskih civila bacili životinjske lešine OBJAVA: 15.03.2012. Na ovom području pobijeno je 1600 civila, od toga 14-ero djece. Među njima je najmlađi imao samo dvije i pol godine
- ↑ Stephen Engelberg. 31-07-1991. A Day of Terror and Death on a Serb-Croat Divide. New York Times. Pristupljeno 14-09-2010 Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|accessdate=i|date=(pomoć)On Monday, the army stood guard as the villagers of Struga formed a convoy of tractors and set out for Sisak, a Croatian city about 25 miles north. The refugees, with a few scattered belongings in carts, traveled a circuitous route to avoid the Serbian towns. They arrived in Sisak today, greeted by small crowds of tearful local residents. "It was a human wall," said Melita Blazevic, a 20-year-old Croat who described how she was pulled from her house by Serbian schoolmates and beaten." - ↑ Nacional, br. 352, 13-08-2002., str. 12-14. Preuzeto 14-09-2010.