Prijeđi na sadržaj

Suradnik:Wüstenfuchs/izreke

Izvor: Wikipedija
Dragan Čović
Rođenje20. kolovoza 1956.
StrankaHrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine
Zanimanjesveučilišni profesor
zastupnik u Parlamentu BiH
10. studenog 2010. –
3. hrvatski član Predsjedništva BiH
5. listopada 2002. – 9. svibnja 2005.
PrethodnikJozo Križanović
NasljednikIvo Miro Jović
potpredsjednik Vlade Federacije BiH
12. prosinca 1998. – 11. siječnja 2001.
PremijerEdhem Bičakić
ministar financija Federacije BiH
12. prosinca 1998. – 11. siječnja 2001.
PremijerEdhem Bičakić
predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine
4. lipnja 2005. –
PrethodnikBariša Čolak

Dragan Čović (20. kolovoza 1956., Mostar), bosanskohercegovački hrvatski političar, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Od 2002. do 2005. bio je hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine

Završio je osnovnu i srednju tehničku školu, strojarskog usmjerenja, u Mostaru. Po završetku srednje škole upisuje se na Fakultet strojarstva u Mostaru, koji završava 1979. godine, stjecanjem diplome strojarskog inženjera. Nakon završetka studija, 1980. godine, zapošljava se u poduzeću SOKO Mostar i postaje direktor. U razdoblju od 1992. do 1998. godine obnaša dužnost glavnog ravnatelja poduzeća. Istodobno pohađa poslijediplomski studij, magistrira 1989. godine, a 1996. godine na Sveučilištu u Mostaru stječe naslov doktora tehničkih znanosti. Od 1989. do 1991. godine pohađao je i specijalistički studij za menadžment na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Tijekom 1994. godine angažiran je u zvanju višeg asistenta na predmetu Ekonomika i organizacija proizvodnje na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, a 1996. godine izabran je za docenta na predmetu Razvoj proizvodnih sustava na istom Fakultetu. Izvanredni profesor postao je 2000. godine, a 2004. godine izabran je u zvanje redovitog profesora na Sveučilištu u Mostaru. Od 2002. godine na Ekonomskom fakultetu u Mostaru također predaje na redovitom i postdiplomskom studiju. Od 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Mostaru predaje predmet Upravljanje ljudskim resursima.

SOKO je, dok je Čović bio direktor, uz još nekoliko firmi osnovao Hercegovačku banku 1997. Hercegovačka banka bila je jedna od najuspješnijih banaka u Bosni i Hercegovini. Međunarodna krizna skupina za Balkan (ICG) ocijenila je da je Hercegovačka banka zajedno s par firmi bila najveći izvor moći "tvrdolinijaškoj struji" u HDZ-u BiH.[1][2]

Početkom kolovoza 2000., u vrijeme kada je bio direktor Hrvatske pošte i telekomunikacije, Čović je donio odluku da se dug u iznosu od 3.5 milijuna eura izmiri tako da se 51% udjela HPT-a u Eronetu ustupe Hercegovina osiguranju (35.61%), Alpini Commercu (10.91%) i Crohercu (4.48%). Ovim potezom Čović je izbjegao da privatizacijom HPT ostane bez sredstava u Eronetu.[3] Međutim, jedan od glavnih razloga za ustupanje HPT-ovog udjela u Eronetu ovim tvrkama bilo je sprječavanje da taj udio dobije Ministarstvo financija FBiH u Sarajevu.[4]

U lipnju 2002. Čović je, zajedno s direktorom Carinske uprave Filipom Andrićem, bio optužen da je u vrijeme kada je bio ministar financija Federacije BiH neovlašteno oslobodio mesnu industriju Lijanovići plaćanja prelevmana od dvije konvertibilne marke po kilogramu pilećeg separata čime je proračun Federacije BiH bio oštećen s 12.6 milijuna KM.[5]

Hrvatski član Predsjedništva BiH

[uredi | uredi kôd]

Čović je se na općim izborima 2002. kandidirao za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Na izborima je dobio 61.52% (114 606) glasova Hrvata.[6]

Zajedno s drugim članovima Predsjedništva BiH, Sulejmanom Tihićem i Mirkom Šarovićem, posjetio je papu Ivana Pavla II. u Vatikanu gdje ga je pozvao u posjet Bosni i Hercegovini da u Banja Luci beatificira Ivana Merza.[7] Papa je posjetio Bosnu i Hercegovinu 22. lipnja 2003., kada je beatificiran i bl. Ivan Merz.[8][9]

Vjerujem da će nas pozvati [papa Ivan Pavao II.], jednako tako, da postanemo dio velike europske obitelji, jer upravo kroz BiH se već doživljava i ta različitost, višekulturalnost. Bosna i Hercegovina je slika Europe.

Dragan Čović, 7. lipnja 2003.[10]

U vrijeme kada je Čović predsjedao Predsjedništvom BiH u veljači 2004. u padu zrakoplova u Stocu poginuo je predsjednik Makedonije, Boris Trajkovski. Čović je dan poslije proglasio dan žalosti u Bosni i Hercegovini.[11]

Čović je u veljači 2004. izabran za osobu 2003. godine od strane čitatelja Večernjeg lista u Bosni i Hercegovini.[12]


Od 1998. godine do 2001. godine zamjenik je predsjednika Vlade i ministar financija u Vladi Federacije BiH. Na neposrednim izborima 2002. izabran je za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. U međuvremenu Čović je optužen za zlouporabu položaja, a ta ista optužnica je potvrđena 2005. Iste godine smijenio ga je visoki predstavnik Paddy Ashdown jer je njegova optužnica stvarala loš utjecaj na predstavljanje BiH.[13] U Predsjedništvu ga je zamijenio Ivo Miro Jović, ali se njegov politički život otada nastavlja u svojstvu predsjednika HDZBiH-a.

Čović je u studenome 2006. nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora jer je kompaniju Ivanković-Lijanović oslobodio plaćanja poreza na uvoz mesa.[13] U lipnju 2008. Apelaciono vijeće Suda BiH odbacilo je optužbu zbog nenadležnosti Suda BiH.[13] Čović ponovno završava pred sudom 2009. zbog optužbe da je donosio odluke o utrošku sredstava za kupovinu stanova određenim osobama.[13] U travnju 2010. oslobođen je optužbi.[13] Treća optužnica za zlouporabu položaja protiv Čovića potvrđena je 10. svibnja 2010.[13] Tužilaštvo Hercegovačno-neretvanske županije ga tereti da je s ostalim članovima Upravnog odbora Javnog preduzeća Hrvatske pošte i telekoma (HPT) donio odluku da se dug, od blizu 4,7 milijuna KM, koji je imalo ovo poduzeće prema tada već nepostojećem Ministarstvu obrane – HVO , prenese na tri privatne firme. Kasnijom naplatom dugovanja, te firme su postale većinski vlasnici dionica Eroneta - najprofitabilnijeg telekomunikacijskog dijela HPT-a. U vrijeme kad se to događalo Čović je bio ministar financija FBiH, zamjenik premijera FBiH i predsjednik Upravnog odbora HPT-a.[13] Na kraju je Vrhovni sud FBiH donio odluku da je prijenos duga nezakonit te je Eronet vraćen u vlasništvo HPT-a.[13]

Čović je potpisnik Kreševske deklaracije od 21. rujna 2007. godine.[14], Banjalučkog dogovora s početka 2009. [15] te sporazuma s Božom Ljubićem iz 2010. godine.[16]

Odlikovanja i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Čović je za zasluge u vrijeme kada je radio u Ministarstvu obrane Herceg-Bosne, odlikovan Redom hrvatskog trolista 28. svibnja 1997.[17]

Izvor

[uredi | uredi kôd]

http://www.hdzbih.org/hr/stranice/prikaz/zivotopis-prof-dr-sc-dragan-covic

  1. Može li Mostar opet biti cijeli?. Slobodna Dalmacija, 25. svibnja 2000. Preuzeto 1. studenog 2013.
  2. Počinje nadmetanje zainteresiranih za preuzimanje posrnule Hercegovačke banke. Poslovni dnevnik, 11. prosinca 2008. Preuzeto 1. studenog 2013.
  3. MORH je Herceg Bosni uplatio 5.893.852.236,59 kuna. Nacional, 29. travnja 2003. Preuzeto 1. studenog 2013.
  4. Prlić: I ovo danas šteta je za HT Mostar. Dnevni list, 15. listopada 2004. Pruzeto 1. studenog 2013.
  5. [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20020612/bih04.asp Lijanovići na piletini oštetili državu za 12 milijuna maraka?]. Slobodna Dalmacija, 12. lipnja 2002. Preuzeto 1. studenog 2013.
  6. Opći izbori 2002. - konačni rezultati: Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Središnje izborno povjerenstvo. Preuzeto 1. studenog 2013.
  7. Dragan Čović: Rat u Iraku imat će posljedice i u BiH. Index.hr, 7. veljače 2003. Preuzeto 1. studenog 2013.
  8. Papa u poseti Banjaluci. B92, 22. lipnja 2003. Preuzeto 1. studenog 2013. (na srpskom)
  9. Banja Luka: Deseta obljetnica pohoda pape Ivana Pavla II. i beatifikacije Ivana Merza. Bitno, 22. lipnja 2013. Preuzeto 1. studenog 2013.
  10. Čović se nada da će papa poduprijeti ulazak BiH u Uniju. Index.hr, 7. lipnja 2003. Preuzeto 1. studenog 2013.
  11. Zrakoplov u kojem je poginuo makedonski predsjednik Bros Trajkovski, pao na miniranu planinu Hrgud kod Stoca. Slobodna Dalmacija, 27. veljače 2004. Preuzeto 2. studenog 2013.
  12. BiH: Dragan Čović osoba godine u BiH, Paddy Ashdown medijska osoba godine. Index.hr, 4. veljače 2002. Preuzeto 2. studenog 2013.
  13. a b c d e f g h Životopis Dragana Čovića. CIN. Preuzeto 14. prosinca 2011.
  14. HDZ BiH Kreševska deklaracija
  15. HIC - Hrvatsko slovo Mate Kovačević: Banjalučki dogovor, 30. siječnja 2009.
  16. Hrsvijet - Hrvatska i Svijet Online Miroslav Vasilj: Sporazum Čović-Ljubić zahtjeva hrvatsku saveznu jedinicu u BiH, 16. studenoga 2010.
  17. Tuđman, Franjo. Odlika o odlikovanju Redom hrvatskog trolista, 28. svibnja 1997. Preuzeto 11. listopada 2013.