Bariša Čolak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bariša Čolak
Bariša Čolak

Bariša Čolak na summitu Europske pučke stranke 2009.

izaslanik u Domu naroda PS BiH
trenutačno
u službi od
16. veljače 2015.
Prethodnik Dragan Čović
hrvatski član Kolegija Doma naroda PS BiH
trajanje službe
16. veljače 2015. – 28. veljače 2019.
Prethodnik  Dragan Čović
Nasljednik Dragan Čović
2. ministar pravde BiH
trajanje službe
11. siječnja 2007. – 31. ožujka 2015.
Zamjenik Adnan Terzić
Prethodnik  Slobodan Kovač
Nasljednik Josip Grubeša
1. ministar sigurnosti BiH
trajanje službe
23. prosinca 2002. – 11. siječnja 2007.
Zamjenik Dragan Mektić
Prethodnik  ured osnovan
Nasljednik Tarik Sadović
zastupnik u Zastupničkom domu PFBiH
trajanje službe
12. ožujka 2001. – 23. prosinca 2002.
Prethodnik  Ruža Sopta
Rođenje 1. siječnja 1956.
Politička stranka HDZ BiH
Zanimanje pravnik

Bariša Čolak (Široki Brijeg, 1. siječnja 1956.) je hrvatski bosanskohercegovački političar i pravnik. Ministar pravde Bosne i Hercegovine od 2007. do 2015. godine i hrvatski član Kolegija i predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH od 2015. do 2019.. Član je HDZ-a BiH, a trenutno je izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

U Vladi HR Herceg-Bosne bio je ministar pravosuđa i uprave od 1994. do 1996. Od 1996. do 1999. bio je predsjednik vlade Županije Zapadnohercegovačke. Nakon toga imenovan je ministrom pravde u Vladi Federacije BiH i na toj dužnosti ostaje do 2001., a nakon toga je zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH do 2002.. Vršitelj dužnosti predsjednika HDZ-a BiH bio je od 10. svibnja 2002. do 26. travnja 2003. godine, a nakon toga je predsjednik stranke do 2005. Ministrom sigurnosti u Vijeću ministara BiH imenovan je 2002., a na toj dužnosti ostao je do imenovanja ministrom pravde BiH 2007.

Mladost[uredi VE | uredi]

Bariša Čolak rođen je u Širokom Brijegu u obitelji Ivana i Mare. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju maturirajući 1975. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 1979., a pravosudni ispit položio iduće godine u Sarajevu.[1]

Nakon što je diplomirao radio je kao direktor Fabrike građevinske bravarije "Metalac Lištica" u okviru mostarskog poduzeća SOKO od 1979. do 1988. s prekidom između travnja 1980. i travnja 1981. Od 1988. pa sve do 1993. radio je kao sudac Osnovnog suda u Širokom Brijegu.[1]

Politička djelatnost[uredi VE | uredi]

Čolak se učlanio u HDZ BiH 1993. Od 1993. pa do 1994. bio je pomoćnik ministra pravosuđa u Vladi Herceg-Bosne Krešimira Zubaka, a potom i njegov zamjenik. Nakon što je 1994. Washingtonskim sporazumom stvorena hrvatsko-bošnjačka Federacija Bosne i Hercegovine, Zubak je imenovan njezinim predsjednikom, a na položaju ministra pravosuđa Herceg-Bosne zamijenio ga je Čolak.[1]

Nakon ustroja županija Federacije BiH 1996., Čolak je izabran za prvog predsjednika vlade Županije Zapadnohercegovačke.[1] Na tom položaju ostao je do 1999. kada je imenovan ministrom pravde u Vladi Federacije BiH mijenjajući dotadašnjeg ministra Ignjaca Dodika koji je dao ostavku radi preuzimanja druge dužnosti.[2] Na općim izborima 2000. dobio je mandat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH gdje je ostao do svibnja 2002. radi bavljenja stranačkim dužnostima.[1]

Na čelu HDZ-a BiH[uredi VE | uredi]

Nakon što je Ante Jelavić podnio ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a BiH 4. svibnja 2002., glavni kandidati za vršitelja dužnosti predsjednika stranke bili su Niko Loznačić i Čolak. Lozančić je odbio prihvatiti dužnost kao znak prosvjeda prema visokom predstavniku za BiH Paddyu Ashdownu, Čolak je također odbio dužnost.[3] Ipak, Čolak je izabran za vršitelja dužnosti predsjednika stranke 10. svibnja 2002. Glavni zadatak kao vršitelja dužnosti predsjednika bio mu je da pripremi stranku za opće izbore 2002.[4]

Nakon Jelavićeve ostavke HDZ BiH je bio potresen, uslijed čega su neki članovi započeli borbu za preuzimanje stranke. Pošto je Čolak preuzeo vodstvo, HDZ BiH su napustila trojica zastupnika HDZ-a BiH u Zastupničkom domu PS BiH bliska međunarodnoj zajednici, Miro Grabovac Titan, Dragan Vukić i Marko Amidžić. Čolak je, međutim, uspio sačuvati jedinstvo HDZ-a BiH i osigurati njezin položaj kao stožerne političke stranke među Hrvatima u BiH.[5]

Na općim izbora 2002., Čolak je dobio mandat u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.[1] Nakon njiih, uslijedili su duži pregovori oko uspostavljanja nove vlasti. Čolak je, zajedno s predsjednikom SDA, Sulejmanom Tihićem, u Sarajevu 22. studenog 2002. potpisao Platformu za uspostavljanje parlamentarne većine.[6] U siječnju 2003. Čolak je imenovan ministrom sigurnosti u Vijeću ministara BiH kojem je predsjedatelj bio Adnan Terzić iz SDA.[1]

Predsjedništvo HDZ-a BiH kandidiralo je Čolaka za predsjednika stranke, a njegov protukandidat Zoran Marić dobio je potporu izaslanika za kandidaturu. Na Osmom saboru HDZ-a BiH, održanom 26. travnja 2003. u Mostaru, Čolak je s 393 glasa izabran za predsjednika, a Marić je dobio 102 glasa. Na Saboru stranke bio je prisutan i Zi Jang, predstavnik Centralnog komiteta Komunističke partije Kine koji je na Saboru naglasio kako KPK pridaje veliku važnostu suradnji s HDZ-om BiH, za kojeg je rekao da je među najvažnijim strankama u BiH. S njim je također bio prisutan i Volker Schimfl, kao izaslanik njemačke Kršćansko-demokratske unije.[7] Saboru je također nazočio i srpski član Predsjedništva BiH i član SDS-a Mirko Šarović.[8]

Član Vijeća ministara BiH[uredi VE | uredi]

Istovremeno je ostao na dužnosti ministra sigurnosti BiH do siječnja 2007. U novom sazivu Vijeća ministara pod predsjedanjem Nikole Špirića iz SNSD-a imenovan je ministrom pravosuđa, te je nastavio vršiti dužnost i u sazivu Vijeća ministara pod predsjedanjem Vjekoslava Bevande iz HDZ-a BiH nakon 2012.[1]

Čolak je bio u posjeti Kini 18. prosinca 2012. zbog potpisivanja ugovora kojim se uređuju pitanja međunarodne pravne pomoći između Bosne i Hercegovine i Kine u kaznenim, građanskim i trgovačkim stvarima i izručenju. Tijekom posjeta, Čolak se sastao s kineskim ministrom pravosuđa Vu Aijingom, ministrom javne sigurnosti Mengom Džianžuom, ministrom vanjskih poslova Jangom Džiečiem te glavnim tužiteljem Vrhovnog narodnog tužiteljstva Caom Džianmingom i ravnateljem Ureda za zakonodavne poslove Državnog vijeća Songom Dahanom. BiH je nakon potpisivanja ovih ugovora postala jedina zemlja u regiji koja je uspostavila ovu vrstu suradnje s Kinom.[9]

Zajedno s ministrom pravosuđa Ruske Federacije, Aleksandrom Konovalovim, Čolak je u Sankt Peterburgu 19. lipnja 2014. potpisao memorandum o suradnji dvaju ministarstava pravosuđa. Time su stvoreni uvjeti za razvoj suradnja između ministarstava pravosuđa BiH i Rusije te je olakšana razmjena informacija o pravnim stvarima koje su u interesu dviju država.[10]

Obitelj[uredi VE | uredi]

Čolak je oženjen Anelom Čolak s kojom ima dvije kćerke, Mariju i Anu te sina Marka.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Biografija Bariše Čolaka (Arhivirano 4. ožujka 2016.) (na bošnjačkom). Centar za istraživačko novinarstvo. Pristupljeno 14. svibnja 2014.
  2. Vlada Federacije BiH u mandatnom periodu/razdoblju 1998-2000. (na bošnjačkom). Vlada Federacije Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 17. svibnja 2014.
  3. A. Kalajdžić: Ante Jelavić podnio ostavku na mjesto šefa HDZ-a BiH. Slobodna Dalmacija, 5. svibnja 2002. Pristupljeno 30. lipnja 2014.
  4. Briša Čolak izabran za v. d. predsjednika HDZ-a BiH. Hrvatska Radiotelevizija, 10. svibnja 2002. Pristupljeno 30. lipnja 2014.
  5. Dino Mikulandra: HDZ još nisu napustile sve "prodane duše"!. Slobodna Dalmacija, 7. lipnja 2002. Pristupljeno 30. lipnja 2014.
  6. Zlatko Tulić: Formiranje vlasti od idućeg tjedna. Slobodna Dalmacija, 22. studenog 2002. Pristupljeno 30. lipnja 2014.
  7. Bariša Čolak novi predsjednik HDZ-a BiH. Hrvatska Radiotelevizija, 26. travnja 2003. Pristupljeno 30. lipnja 2014.
  8. Komunistička partija Kine podupire HDZ BiH. Index.hr, 26. travnja 2003. Pristupljeno 30. lipnja 2014.
  9. Bariša Čolak u Kini potpisuje tri važna ugovora (na bošnjačkom). Dnevni avaz, 18. prosinca 2012. Pristupljeno 1. srpnja 2014.
  10. Memorandum o saradnji ministarstava pravde BiH i Rusije (na srpskom). Press, 17. lipnja 2014. Pristupljeno 30. lipnja 2014.