Svećenički dom u Varaždinu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Svećenički dom u Varaždinu je rimokatolički svećenički dom Varaždinske biskupije.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Nadomjestio je stari svećenički dom. Projektirala ga je tvrtka Arto iz Novog Marofa. Biskupijski ekonom vlč. Josip Grošić vodio je izgradnju doma. Gradnja je započela je blagoslovom temeljnog kamena s prigodnom poveljom na Markovo 2002. godine. Tijekom proljeća 2004. odvijalo se završno unutarnje i vanjsko uređenje. Blagoslovio ga je 28. lipnja 2004. varaždinski biskup Marko Culej, uoči blagdana sv. Petra i Pavla apostola. Tijekom srpnja 2004. uselili su se prvi stanari. U domu će redovnice Klanjateljice Krvi Kristove iz Zagreba raditi na medicinskoj skrbi i njezi njegovih korisnika. U blizini je Pastoralni centar.[1]

Karakteristike[uredi VE | uredi]

Ima dva kata. Zgrada je prostrana. Ima 16 apartmana za umirovljene svećenike. Opremljen je stambenim, rehabilitacijskim i prostorima za zajedničko okupljanje. Dom će biti i mjestom boravka i susreta svećenika koji još djeluju aktivno u različitim službama, da bi se omogućio njihov rast u zajedništvu. U prizemlju je predviđena kapelica sv. Ivana M. Vianneya, koja još nije bila sagrađena kad je bio blagoslov.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvatska katolička mreža IKA: Biskup Culej blagoslovio novi Svećenički dom Varaždinske biskupije, 29. lipnja 2004. (pristupljeno 8. rujna 2019.)