Svećeničko društvo Svetog Jozafata

Izvor: Wikipedija
Svećeničko društvo Svetog Jozafata
Священиче Братство Святого Священномученика Йосафата
{{{logo opis}}}
{{{logo opis}}}
Skraćenica SSJK
Utemeljena 2000.
Osnivač O. Bazilije Kovpak
Tip Svećeničko društvo
Svrha Obraćenje Ukrajine i Rusije u katoličku vjeru; Povratak tradicionalne forme bogoštovlja
Sjedište Lavov, Ukrajina
Službena stranica https://www.saintjosaphat.org

Svećeničko društvo svetog Jozafata Kunceviča (SSJK) je društvo tradicionalističkih svećenika i sjemeništaraca koji potječu iz Ukrajinske grkokatoličke crkve koju vodi izopćeni svećenik Bazilije Kovpak. Sjedište joj je u zapadnoj Ukrajini.[1] SSJK je povezan s Bratstvom sv. Pija X. Svećenici SSJK slijede isključivo latiniziranu verziju slavenskog bizantskog obreda u rutenskoj redakciji.

Sjemenište[uredi | uredi kôd]

Sjemenište SSJK posvećeno je Bezgrješnom Srcu Marijinom i trenutno ga pohađa tridesetak sjemeništaraca. Sjemenište, kažu u društvu, ima za cilj biti skroman oslonac u obraćenju na katoličanstvo, ne samo Ukrajine, nego i Rusije. Važnim smatraju pobožnost Gospi Fatimskoj i vjernost tradicionalnoj katoličkoj teologiji (s naglaskom na pretkoncilskim teološkim shvatanjima).

Odnosi sa sui juris Ukrajinskom katoličkom Crkvom i Svetom Stolicom

Crkvenoslavenski[uredi | uredi kôd]

Krštenje Vladimira Velikog. Društvo smatra da je jedan od njihovih glavnih ciljeva obraćenje Rusije i Ukrajine na uniju s Katoličkom crkvom.

SSJK se protivi napuštanju crkvenoslavenskog, tradicionalnog liturgijskog jezika slavenskih Crkava, u korist suvremenog ukrajinskog jezika. Društvo drži da je crkvenoslavenski neophodan za naglašavanje nužnog katoličkog jedinstva među svim slavenskim narodima, te da je dobar za izbjegavanje nacionalizma, koji već dugo dijeli slavenske kršćane.[1]

Ekumenizam[uredi | uredi kôd]

Družba svetog Josafata osuđuje ekumenizam s pravoslavcima koji trenutno prakticiraju i Sveta Stolica i Ukrajinska katolička Crkva. Umjesto toga, društvo promiče katoličko misionarsko djelovanje među pravoslavcima, koji nisu u zajednici (uniji) sa Svetom Stolicom. U knjizi Progonjena tradicija Basil Kovpak navodi brojne primjere kako Grkokatolička Crkva odbija pravoslavne svećenstvo i laike koji se žele obratiti. U mnogim slučajevima, navodi on, to je zato što obraćenici nisu etnički Ukrajinci.

Pokušaj izopćenja[uredi | uredi kôd]

Godine 2003. kardinal Ljubomir Husar izopćio je poglavara SSJK-a Bazilija Kovpaka iz Ukrajinske grkokatoličke crkve. Kovpak se žalio na ovu kaznu Rimskoj Roti u Vatikanu i izopćenje je proglašeno ništavim zbog nedostatka kanonskog prekršaja.

Reference[uredi | uredi kôd]

  1. a b Ukrajinski obred: Svećeničko društvo Svetog Jozafata. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2007.