Sveta Katarina (Pulski zaljev)
| Sveta Katarina | |
|---|---|
| Otok | |
 Pogled iz zraka na Pulski zaljev | |
Sv. Katarina ↑ | |
| Položaj | |
| Koordinate | 44°52′31″N 13°49′22″E / 44.87528°N 13.82278°E |
| Smještaj | Jadransko more, Puljski zaljev |
| Država | Hrvatska |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 0,031883 km2[1][2] |
| Duljina obale | 0,817 km[1] |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
  Sveta Katarina Sveta Katarina na zemljovidu Istarske županije  | |
Sveta Katarina (tal. Scoglio Santa Caterina) je jedan od otoka smješten u pulskom zaljevu. Administrativno pripada mjesnom odboru Štinjan.
Otok Sv. Katarina uz otok Svetog Andriju dijeli pulski zaljev u dva manja bazena. Nalazi se ispred malog otočića Andrije i uvale Monumenti, a mostom je spojen s poluotokom Monumenti.
Površina otoka je 31.883 m2,[1][2] duljina obalne crte 817 m,[1] a visina 3 metra.[2]
Povijest[uredi | uredi kôd]
Talijanski renesansni geograf, liječnik i pisac Giuseppe Rosaccio u svom izolaru "Viaggio da Venetia a Costantinopoli" spominje otoke Pulskog zaljeva. Izričito navodi da u pulskoj luci postoji 6 otoka ne spominjući njihova imena. Iako je ovaj broj upitan, jer drugi izvori najčešće spominju četiri otoka, Rosaccio sigurno govori o Sv. Andriji (Scoglio Santo Andrea), te današnjim poluotocima - Uljaniku (Scoglio Olivi), Sv. Katarini (Scoglio Santa Caterina), Sv. Petru (Scoglio San Pietro) i Sv. Ivanu.
Sveta Katarina bila je sastavni dio vojarne "Monumenti". Za vrijeme Jugoslavije, na otoku je boravila JRM koja je podignula par zgrada koje su udomljavale razne školske i ronilačke ustanove. Na otoku se nalazilo zapovjedništvo brigade mornaričkog pješaštva čiji je veći dio bio smješten u zgradama s druge strane mosta – na kopnenom dijelu kompleksa. Na samom otoku još se nalazila mješovita divizija desantnih brodova, ronioci, te druga pomoćna sredstva.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Tea Duplančić Leder, Tin Ujević, Mendi Čala. 1. lipnja 2004. Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene sa topografskih karata mjerila 1:25000. Geoadria (engleski). 9 (1): 5–32. 10.15291/geoadria.127. Pristupljeno 7. studenoga 2020.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ a b c Franček Drenovec. Prosinac 2012. Hrvatski jadranski otoci, otočići ihridi. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2020. Pristupljeno 6. studenoga 2020.