Széchenyijev lančani most

Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta Europa. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Széchenyijev lančani most
Lančani most
Széchenyijev lančani most ispred Mađarskog parlamenta
Osnovni podatci
Premošćuje Dunav
Mjesto Budimpešta
Vrijeme gradnje osam godina
Otvorenje 1849.
Saniranje 1949.
Konstrukcija čelik i armirani beton
Namjena promet za osobna vozila
Projektanti i izvođači radova
Projektant William Tierney Clark
Tehnički podatci
Ukupna dužina 375 m
Visina mosta 14,8 m
Najveći raspon 202 m

Széchenyijev lančani most (mađarski: Széchenyi lánchíd) je viseći most na Dunavu u Budimpešti koji spaja Budim na zapadnoj i Peštu na istočnoj obali. Bio je prvi stalni most na Dunavu na mađarskom teritoriju. Na peštanskoj strani na njega se nastavlja Széchenyijev trg (do 2011. Rooseveltov), u čijoj su blizini Greshamova palača i Mađarska akademija znanosti, a na budimskoj Trg Adama Clarka, u blizini Kamena nultog kilometra i donjeg kraja Budimpeštanske uspinjače, koja vodi do Budimskog dvorca.

Nazvan je po Istvánu Széchenyiju, mađarskom političaru i reformatoru koji je pokrenuo i podržao njegovu gradnju, iako se obično naziva samo Lančani most. U vrijeme gradnje smatran je jednim od inženjerskih čuda modernog svijeta.[1] Postao je vrlo važan u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu Mađarske, slično kao što je to imao Brooklynski most u New Yorku.[2] Njegovi ukrasi, izrađeni od lijevanog željeza, a i sama konstrukcija, podigli su status mosta širom Europe.[1] Postao je simbolom napretka, nacionalnog buđenja i veze između Istoka i Zapada.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Polaganje kamena temeljca za izgradnju mosta (ulje na platnu Miklósa Barabása iz 1864.)
Széchenyijev lančani most i Budimski dvorac u ruševinama nakon Drugog svjetskog rata (1946.)

Most je dizajnirao engleski inženjer William Tierney Clark 1839. na inicijativu grofa Istvána Széchenyija, a gradnju je nadzirao škotski inženjer Adam Clark (nisu u rodu). Predstavlja uvećanu inačicu mosta na Temzi u Marlowu, ranijeg djela Tierneyja Clarka i dizajniran je u dijelovima, te dopremljen iz Ujedinjenog Kraljevstva u Mađarsku za završnu konstrukciju.

Pogled na most iz zraka.

Most je znatnim dijelom financirao grčki trgovac s bečkom adresom Georgios Sinas,[3][4][5] koji je imao financijske i zemljišne interese u Budimpešti i čije je ime upisano na jugozapadni temelj na budimskoj strani.

Otvoren je 1849., nakon Mađarske revolucije, postavši prvim trajnim mostom u glavnom gradu Mađarske. U to vrijeme njegov središnji raspon od 202 m bio je jedan od najvećih na svijetu. Lavove na ulazima na most isklesao je kipar János Marschalkó, a postavljeni su 1852.[6] Nalik su brončanim lavovima na Trafalgarskom trgu (naručeni 1858., postavljeni 1867.).[7] Današnje ime most je dobio 1898.

Njegova struktura od lijevanog željeza ojačana je 1914. Tijekom Bitke za Budimpeštu u Drugom svjetskom ratu srušile su ga 18. siječnja 1945. njemačke trupe u povlačenju, ostali su samo tornjevi. Ponovo je izgrađen i otvoren 1949.[7]

Na oba kraja mosta stoji natpis graditeljevog imena "Clark Adam", po mađarskom načinu pisanja (prezime, pa ime). Na ploči na peštanskoj strani napisano je: "U znak sjećanja na jedina dva preživjela mosta koja je dizajnirao William Tierney Clark: Széchenyijev lančani most na Dunavu u Budimpešti i viseći most na Temzi u Marlowu, u Engleskoj."


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c History of Chain Bridge, Budapest. topbudapest.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2022. Pristupljeno 6. siječnja 2022.
  2. No wonder it was called a modern world engineering wonder in 1849. TripAdvisor. 4. siječnja 2018. Pristupljeno 14. rujna 2019.
  3. Pfeiffer, Ida. 2008. A Woman's Journey Round the World. BiblioBazaar. str. 514. ISBN 0-554-23516-1. The small observatory was built by Baron Sina, the well-known banker in Vienna, who is by birth a Greek. The royal palace, which is of modern date, is built of brilliant white marble, in the form of a large quadrangle.
  4. Kohl, Johann Georg. 1844. Austria: Vienna, Prague, Hungary, Bohemia, and the Danube; Galicia, Styria, Moravia, Bukovina, and the Military Frontier. Chapman and Hall. str. 126. The principal banker, Sina, is a Greek. Since the late improvements in the navigation of the Danube, which have made it possible to travel from Vienna
  5. Gerő, András; Poór, János. 1997. Budapest: a history from its beginnings to 1998. Social Science Monographs. str. 83. ISBN 0-88033-359-6. In George Sina, a Viennese banker of Greek extraction, he found his financier; in William Tierney Clark his designer and in Adam Clark his engineer
  6. Budapest Tourist Guide - Chain bridge. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2019. Pristupljeno 21. rujna 2019.
  7. a b Bridges of Budapest - Chain bridge

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Széchenyijev lančani most