Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta Europa. Kliknite ovdje za više informacija.

Széchenyijev lančani most

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Széchenyijev lančani most
Lančani most
Széchenyijev lančani most ispred Mađarskog parlamenta
Osnovni podatci
Premošćuje Dunav
Mjesto Budimpešta
Vrijeme gradnje osam godina
Otvorenje 1849.
Saniranje 1949.
Konstrukcija čelik i armirani beton
Namjena promet za osobna vozila
Projektanti i izvođači radova
Projektant William Tierney Clark
Tehnički podatci
Ukupna dužina 375 m
Visina mosta 14,8 m
Najveći raspon 202 m

Széchenyijev lančani most (mađarski: Széchenyi lánchíd) je viseći most na Dunavu u Budimpešti koji spaja Budim na zapadnoj i Peštu na istočnoj obali. Bio je prvi stalni most na Dunavu na mađarskom teritoriju. Na peštanskoj strani na njega se nastavlja Széchenyijev trg (do 2011. Rooseveltov), u čijoj su blizini Greshamova palača i Mađarska akademija znanosti, a na budimskoj Trg Adama Clarka, u blizini Kamena nultog kilometra i donjeg kraja Budimpeštanske uspinjače, koja vodi do Budimskog dvorca.

Nazvan je po Istvánu Széchenyiju, mađarskom političaru i reformatoru koji je pokrenuo i podržao njegovu gradnju, iako se obično naziva samo Lančani most. U vrijeme gradnje smatran je jednim od inženjerskih čuda modernog svijeta.[1] Postao je vrlo važan u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu Mađarske, slično kao što je to imao Brooklynski most u New Yorku.[2] Njegovi ukrasi, izrađeni od lijevanog željeza, a i sama konstrukcija, podigli su status mosta širom Europe.[1] Postao je simbolom napretka, nacionalnog buđenja i veze između Istoka i Zapada.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Polaganje kamena temeljca za izgradnju mosta (ulje na platnu Miklósa Barabása iz 1864.)
Széchenyijev lančani most i Budimski dvorac u ruševinama nakon Drugog svjetskog rata (1946.)

Most je dizajnirao engleski inženjer William Tierney Clark 1839. na inicijativu grofa Istvána Széchenyija, a gradnju je nadzirao škotski inženjer Adam Clark (nisu u rodu). Predstavlja uvećanu inačicu mosta na Temzi u Marlowu, ranijeg djela Tierneyja Clarka i dizajniran je u dijelovima, te dopremljen iz Ujedinjenog Kraljevstva u Mađarsku za završnu konstrukciju.

Pogled na most iz zraka.

Most je znatnim dijelom financirao grčki trgovac s bečkom adresom Georgios Sinas,[3][4][5] koji je imao financijske i zemljišne interese u Budimpešti i čije je ime upisano na jugozapadni temelj na budimskoj strani.

Otvoren je 1849., nakon Mađarske revolucije, postavši prvim trajnim mostom u glavnom gradu Mađarske. U to vrijeme njegov središnji raspon od 202 m bio je jedan od najvećih na svijetu. Lavove na ulazima na most isklesao je kipar János Marschalkó, a postavljeni su 1852.[6] Nalik su brončanim lavovima na Trafalgarskom trgu (naručeni 1858., postavljeni 1867.).[7] Današnje ime most je dobio 1898.

Njegova struktura od lijevanog željeza ojačana je 1914. Tijekom Bitke za Budimpeštu u Drugom svjetskom ratu srušile su ga 18. siječnja 1945. njemačke trupe u povlačenju, ostali su samo tornjevi. Ponovo je izgrađen i otvoren 1949.[7]

Na oba kraja mosta stoji natpis graditeljevog imena "Clark Adam", po mađarskom načinu pisanja (prezime, pa ime). Na ploči na peštanskoj strani napisano je: "U znak sjećanja na jedina dva preživjela mosta koja je dizajnirao William Tierney Clark: Széchenyijev lančani most na Dunavu u Budimpešti i viseći most na Temzi u Marlowu, u Engleskoj."


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c History of Chain Bridge, Budapest. topbudapest.org
  2. No wonder it was called a modern world engineering wonder in 1849. TripAdvisor. 4. siječnja 2018. Pristupljeno 14. rujna 2019.
  3. Pfeiffer, Ida. 2008. A Woman's Journey Round the World. BiblioBazaar. str. 514. ISBN 0-554-23516-1. The small observatory was built by Baron Sina, the well-known banker in Vienna, who is by birth a Greek. The royal palace, which is of modern date, is built of brilliant white marble, in the form of a large quadrangle.
  4. Kohl, Johann Georg. 1844. Austria: Vienna, Prague, Hungary, Bohemia, and the Danube; Galicia, Styria, Moravia, Bukovina, and the Military Frontier. Chapman and Hall. str. 126. The principal banker, Sina, is a Greek. Since the late improvements in the navigation of the Danube, which have made it possible to travel from Vienna
  5. Gerő, András; Poór, János. 1997. Budapest: a history from its beginnings to 1998. Social Science Monographs. str. 83. ISBN 0-88033-359-6. In George Sina, a Viennese banker of Greek extraction, he found his financier; in William Tierney Clark his designer and in Adam Clark his engineer
  6. Budapest Tourist Guide - Chain bridge. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2019. Pristupljeno 21. rujna 2019.
  7. a b Bridges of Budapest - Chain bridge

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Széchenyijev lančani most