Tajmir (poluotok)
| Poluotok Tajmir rus. Полуостров Таймыр, Таймырский полуостров | |
|---|---|
| Poluotok | |
 Rt Čeljuskin | |
 (rus.) Zemljovid poluotoka | |
| Položaj | |
| Koordinate | 74°N 97°E / 74°N 97°E |
| Smještaj | Krasnojarski kraj, Sibirski savezni okrug |
| Država | |
| Razdvaja | Karsko more i Laptevsko more |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 400000 km2 |
  Poluotok Tajmir Tajmir na zemljovidu Sibirskog saveznog okruga  | |
Tajmir (rus. Полуостров Таймыр, Таймырский полуостров) je poluotok na sjeveroj obali Sibira u Rusiji. Administrativno pripada Krasnojarskom kraju.
Nalazi se između Karskog mora (Jenisejski zaljev) i Laptevskog mora (Hatanški zaljev). Površina je poluotoka oko 400.000 km2. Najsjevernija točka Euroazije, rt Čeljuskin, nalazi se na poluotoku Tajmir. Na poluotoku se nalazi i jezero Tajmir te planine Biranga.
Poluotok su naseljevala plemena Samojeda iz skupine Neneka i skupine Tavga. Narod Nganasana autohtoni je samojedski narod koji živi u središnjem Sibiru uključujući poluotok Tajmir. Uglavnom žive u naseljima Ust-Avam, Voločanka i Novaja s manje stanovnika od gradova Noriljska i Dudinke koji se nalaze na poluotoku.
Glavne su ekonomske grane rudarstvo i prerada rude.
MMC Norilsk Nickel vodi rudarske operacije na tom području. Taljenjem se bave u Noriljsku, a koncentrat rude nikla i ostali proizvodi tvrtke transportiraju se kratkom željeznicom do lučkog grada Dudinke na rijeci Jenisej, a odatle brodom do Murmanska i drugih luka.
Poluotok je mjesto posljednjeg poznatog prirodnog pojavljivanja mošusnog goveda izvan Sjeverne Amerike. Nestao je prije oko 2000 godina.[1] Uspješno su ponovno uvedeni 1975. godine.[2] Populacija je narasla na 2500 životinja u 2002. godini i na 6500 u 2010. godini.[3]
Obale poluotoka zamrznute su veći dio godine, u prosjeku između rujna i lipnja. Ljetna je sezona kratka, osobito na obalama Laptovskog mora na sjeveroistoku. Klima je kontinentalna u unutrašnjosti poluotoka, zime su oštre, s čestim mećavama i ekstremno niskim temperaturama.
- ↑ BioMed Central. 6. listopada 2005. Muskox Suffered Loss Of Genetic Diversity At Pleistocene/Holocene Transition. Science Daily
- ↑ BOVIDS. web.archive.org. 27. rujna 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2007. Pristupljeno 29. prosinca 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
- ↑ Reintroduction of Musk ox in the Northern Russia. web.archive.org. 5. rujna 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2015. Pristupljeno 29. prosinca 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)