Talijanski vrabac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Talijanski vrabac
Mužjak talijanskog vrapca
Mužjak talijanskog vrapca
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Passeriformes
Porodica: Passeridae
Rod: Passer
Vrsta: P. italiae
Passer italiae
(Vieillot, 1817)
Područje života

Talijanski vrabac (lat. Passer italiae) je vrsta ptice pjevice iz porodice vrabaca. Velik je kao obični vrabac. Nalazi se u Italiji (osim Sardinije), srednjoj i južnoj Španjolskoj, Grčkoj, jugoistočnoj Francuskoj (uključujući Korziku), južnoj Švicarskoj, jugozapadnoj Austriji i zapadnoj Sloveniji. Nastanjuje naseljena područja, kao što su sela i gradovi. Ptica selica je.

Opis[uredi VE | uredi]

Čelo i vrat su mu boje kestena, kao u običnog vrapca. Obrazi su mu potpuno bijeli (za razliku od običnog vrapca koji ima sivkaste pjege na njima), a ostali dijelovi tijela su prljavobijele boje. Ženka izgleda slično kao i ženka običnog vrapca Talijanski vrabac hrani se kukcima, sjemenkama i plodovima raznih biljaka.

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Gnijezdo najčešće pravi od suhe trave. Ženka postavlja 3-6 jaja. Iz jaja se izlegu mladi ptići za 11-14 dana. Ostaju u gnijezdu s roditeljima oko dva tjedna.

Taksonomija[uredi VE | uredi]

Taksonomija talijanskog vrapca je nesređena. Znanstvenici raspravljaju više od 200 gdje treba biti smješten. Jako nalikuje običnom, ali i španjolskom vrapcu, pa dosta ih smatra da je hibrid te dvije vrste[1]. Tu teoriju je stvorio njemački ornitolog Wilhelm Meise 1936. Dosta njih smatra i da je podvrsta običnog (P. domesticus italiae)[2] ili španjolskog vrapca (P. hispaniolensis italiae)[3]. Kako bi se riješile rasprave oko taksonomije, talijanski vrabac je opisan kao zasebna vrsta.

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Stephan, B. (1986). Die Evolutionstheorie und der taxonomische Status des Italiensperlings. Mitt. Zool. Mus. Berl. 62 (Suppl.): Ann. Ornithol. 10: 25-68.
  2. Snow, D. W. & Perrins, C. M. (1998). The Birds of the Western Palearctic Concise Edition. OUP
  3. Hagemeijer, W. J. M., & Blair, M. J., eds. (1997). The EBCC Atlas of European Breeding Birds. Poyser, London