The Rolling Stones

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma The Rolling Stones. Za prvi album ovog sastava, pogledajte The Rolling Stones (album).
The Rolling Stones

Rolling Stones Nice 08-08-2006.jpg

Žanr/ovi rock
R&B
country
Djelatno razdoblje 1962. - danas
Producentska kuća Decca
Rolling Stones Records
Virgin Records
Web-stranica Rolling Stones
Članovi (članice)
Mick Jagger
Keith Richards
Ron Wood
Charlie Watts
Bivši članovi
Brian Jones
Ian Stewart
Dick Taylor
Mick Taylor
Bill Wyman

The Rolling Stones je britanska rock grupa oformljena u travnju 1962.g. koja je postala poznata u 60-ima, a djeluje i danas. Osnivači su bili: Brian Jones (gitara i usna harmonika), Ian Stewart (klavijature), Mick Jagger (vokal), Keith Richards (gitara), a početni sastav su upotpunili Bill Wyman (bas) i Charlie Watts (bubnjevi). Ime grupe su odabrali prema blues pjesmi koju je 1948.g. snimio Muddy Waters. Kao i druge britanske rock grupe tog doba nastali su pod utjecajem američkog rhythm and bluesa i ranog rock'n'rolla. Nisu se previše opterećivali težnjom da budu autentični blues stilisti i od svojih početaka do sada okušali su se u raznim glazbenim žanrovima.

Čuveni logo grupe "Tongue and Lip Design" dizajnirao je John Pasche 1971.g. i prvi put se pojavljuje na albumu Sticky Fingers.

Rana povijest[uredi VE | uredi]

Richards i Jagger su od 1950-ih bili prijatelji u osnovnoj školi u Dartfordu, a onda su se njihove obitelji kroz selidbe razdvojile. Prijateljstvo je obnovljeno 1960. slučajnim susretom na dartfordskoj željezničkoj stanici gdje su na putu u srednju školu obojica čekali vlak. Jagger je pod rukom nosio albume Chuck Berrya i Muddy Watersa, što je pobudilo Richardsovu znatiželju i otkrilo zajedničku glazbenu sklonost.

Sastav "Rolling Stones", imao je svoj prvi službeni nastup pod tim imenom 12. srpnja 1962.g. u londonskom Marquee Clubu, nastavili su kao lokalna rhythm and blues grupa, nastupajući vikendom u klubu Crawdaddy (u londonskom kvartu Richmond), u vlasništvu njihovog prvog podupiratelja i menadžera Giorgia Gomelskog. [1]. Sastav je uglavnom svirao pjesme Bo Diddleya, Muddy Watersa, Chuck Berrya i Buddya Hollya i to ne baš u punoj dvorani. Taj stil glazbe, nije u to vrijeme bio previše popularan u UK, a postajale su i grupe koje su to bolje izvodile, kao Blues Incorporated (Alexis Kornera). Stonesima je krenulo nabolje, kad su u travnju 1963. g. uzeli za managera Andrew Oldhama. Oldham (koji je tada imao 19 godina i bio mlađi od svih članova grupe) bio je premlad za dobivanje licence za glazbenog agenta, te se udružio s veteranom Ericom Eastonom.

Prvi singlovi[uredi VE | uredi]

Debitantski singl Stonesa je obrada pjesme "Come On" koju je 1961.g. napisao i snimio Chuck Berry, a B-strana je također bila obrada pjesme "I Want To Be Loved" koju je napisao Willie Dixon. Obje pjesme su snimljene u svibnju 1963.g.

Drugi singl "I Wanna Be Your Man" objavljen u studenom 1963.g. napisali su Lennon i McCartney nakon što ih je, navodno, Oldham slučajno sreo na ulici i nagovorio da daju svoj skromni doprinos za budući singl novonastale grupe, što su obojica nesebično prihvatili. Ideju za pjesmu su već imali i dovršili su je u studiju De Lane Lea pred impresioniranim Stonesima. Pjesma je objavljena tri tjedna prije verzije koju su snimili The Beatles i zorno je demonstrirala distinkciju između dvaju bandova: sirovost, žestinu i cinizam Stonesa.

Treći singl "Not Fade Away" objavljen početkom 1964.g. napisao je i snimio Buddy Holly sa svojim pratećim bandom 1957.g. Verzija Stonesa također ima snažno naglašeni tzv. Bo Diddley beat, brzi i zarazni ritam koji vuče porijeklo iz zapadne Afrike.

Četvrti singl "It's All Over Now" objavljen sredinom 1964.g. napisao je Bobby Womack za svoj band The Valentinos. Postao je prvi broj 1 hit Stonesa daleko nadmašivši original.

Peti singl "Tell Me" iz 1964. je ujedno i prvi od mnogih budućih kojeg je napisao autorski dvojac Jagger/Richards. Sjetna pop-balada naznačila je odmak od njihovih blues korijena i nagovijestila otvorenost banda prema raznovrsnim glazbenim stilovima.

Članovi[uredi VE | uredi]

Ian Stewart je iz marketinških razloga izdvojen iz prve postave ("šestorica je previše za pop-grupu"), ali do svoje smrti 1985.g. ostao je neraskidivo vezan uz Stonese kao road manager i povremeni studijski i scenski klavijaturist.

Brian Jones je bio multi-instrumentalist sklon eksperimentiranju na ne-tradicionalnim instrumentima kao što su sitar i marimba. Takodjer je eksperimentirao sa istovremenom uporabom LSD-a, alkohola i kanabisa. Bio je neformalni lider grupe do svoje prerane smrti 1969.g. kad je pronađeno njegovo beživotno tijelo na dnu vlastitog bazena. U međuvremenu su sredinom 60-ih Jagger i Richards preuzeli autorsku i kreativnu kontrolu unutar grupe.

Kratko prije Jonesove smrti, grupi se pridružio gitarist Mick Taylor, kojeg je Jaggeru preporučio John Mayall, i koji je ostao član banda do 1974.g. Richards je nakon Taylorovog odlaska pozvao svog dugogodišnjeg prijatelja i bivšeg člana grupe Faces Ronnie Wooda da im se pridruži, i od 1975.g. do danas Wood je stalni član banda.

Wyman napušta band 1990. i odlazi u aktivnu mirovinu, a od 1993. na turnejama i u studiju zamjenjuje ga basist Darryl Jones (rođen 1961.g.). Jones do danas nije postao punopravni član grupe i nastupa kao profesionalni prateći glazbenik (sideman).

Sredinom 60-ih su bili, nakon Beatlesa, drugi najpopularniji "band" u svijetu. Bili su poznati i kao pobunjenički band, s imageom loših momaka. Od početaka ih se povezivalo sa sexom, drogom i alkoholom, što je uskoro postao sinonim za rockere. Originalna postava mijenjala se nekoliko puta, ali su od 1962. pa do danas u njoj prisutni Mick Jagger, Keith Richards i Charlie Watts. Band je imao i svojih crnih trenutaka od javnog žigosanja zbog stalnog problema s drogama pa do tragičnog svršetka američke turneje 1969 na koncertu u Altamontu kada su pripadnici osiguranja ubili jednog crnog obožavatelja. [2].Jedna su od najuspješnijih,najutjecajnijih i najvećih grupa svih vremena,a ponekad se nazivaju najvećim rock legendama u povijesti popularne glazbe.Rolling Stone i VH1 su ih stavili na visoko 4.mjesto svoje liste 100 najvećih umjetnika svih vremena koja se često nayiva najvećom rock n roll skupinom ikad.

Stonesi u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Do sada su Rolling Stonesi gostovali u Hrvatskoj dva puta, oba u Zagrebu. Godine 1976. održali su dva rasprodana koncerta, dan za danom, u Domu sportova i ponovo tek 1998., kada su svirali na zagrebačkom hipodromu u okviru svoje turneje Bridges to Babylon. Tada se okupilo oko 80.000 ljudi i to je bio jedan od najvećih koncerata na otvorenom održanih u Hrvatskoj. Koncert je obilježen pružanjem goleme hidrauličke konzole sa malenom binom povrh sredine iznenađene publike, na kojoj je band besprijekorno odsvirao nekoliko svojih starijih uspješnica, a da ih se gotovo moglo dodirnuti.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Diskografija The Rolling Stonesa

Studijski albumi[uredi VE | uredi]

Live albumi[uredi VE | uredi]

Kompilacije[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. George Tremlett: The Rolling stones story, Futura Publications Limited, London 1974, ISBN 0-8600-7128-6
  2. Michael Heatley (ur.): "Velika rock enciklopedija", Veble Commerce, Zagreb 1996., str. 194-195 ISBN 953-96448-4-4

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Crystal Clear app kguitar.png Nedovršeni članak The Rolling Stones koji govori o glazbenom sastavu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.