Timijan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Timijan
Thymus vulgaris
Thymus vulgaris
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Lamiales
Porodica: Lamiaceae
Rod: Thymus
Vrsta: T. vulgaris
Dvojno ime
Thymus vulgaris
L.
Područje života

Stabljika timijana iz blizine.
Pčela na timijanu.
Timijan u prirodi.
Prikaz timijana.
Cvjetovi timijana.
Cvjetovi timijana.

Timijan (Thymus vulgaris) je višegodišnji do 30 cm visoki polugrm sa svijetloružičastim ili bjelkastim cvjetovima, sličan majčinoj dušici, ali mu stabljika nije puzava i polegla već raste uspravno.

Obični timijan ili samo timijan (Thymus vulgaris) najpoznatija je biljka iz roda timijana (Thymus). Timijan je rod od oko 300 vrsta, podrijetlom s Mediterana, a danas je rasprostranjen po cijelom svijetu. Najpoznatije vrste su obični timijan (Thymus vulgaris) i majčina dušica (Thymus serpyllum), a poznati su još jarmasti timijan (Thymus zygis), španjolski timijan (Thymus mastichina) i timijan borneol (Thymus saturoides). Thymus je jedan od najsloženijih rodova u aromaterapiji, pa se kod vrste Thymus vulgaris razlikuje 6 različitih kemotipova: timol, linalol, karvakrol, transtujenol-4, α-terpineol/terpenil-acetat i geraniol/geranil acetat, a poznati su još i kemotipovi p-cimen, limonen i 1,8-cineol. Kemotip je ista vrsta biljke, koja ovisno o mjestu rasta, daje eterična ulja različita kemijskog sastava i, naravno, različita djelovanja.

U lošijoj aromaterapijskoj literaturi prisutna je podjela na crveni i bijeli timijan, koja je netočna, jer crvena boja eteričnog ulja timijana potječe od željezova fenoksilata, kemijskog spoja koji nastaje ako se fenolima bogati kemotipovi timijana destiliraju u željeznim posudama. I dok te razlike i nemaju neko značenje kada sušenu biljku koristimo za pripravu čaja, one dolaze do punog izražaja kada tijekom destilacije vodenom parom izdvajamo eterično ulje.

Obični timijan je lijek i začin. Ulazi u sastav raznih preparata protiv običnog, a naročito protiv velikog kašlja. Eterično ulje je zbog prisutnog timola i karvakrola izvrsno antiseptično sredsvo. Ulje ulazi u sastav voda i pasta za usta, lijekova za probavu. Timijan, njegovo ulje, a naročito timol, daju se protiv crijevnih parazita (trihoficalusa, duodenalne ankilostome i oksiura). Timol je izvrstan konzervans. Zbog svih navedenih ljekovitih svojstava Češka je odlučila iskazati počast timijanu i proglasila ga je svojim nacionalnim cvijetom.

Opis biljke[uredi VE | uredi]

Listovi su sitni, tvrdi, sitno dlakavi, lagano prema dolje savinuti, sivo-zelene boje. Timijan je aromatičnog okusa i pomalo ljut. Sličan je majčinoj dušici, ali je viši i stabljika mu ne puzi po zemlji, nego raste uspravno (do 30 cm); listovi su uži. Prvobitna postojbina je južna Europa; drugdje se uzgaja i kao ukrasna i medonosna biljka.

Ubire se gornja polovina biljke u cvijetu, list (najljekovitiji je jer ima najviše eteričnog ulja i tanina), eterično ulje i timol (Thymi herba, foliurn, aetheroleum et thymolum). Timijan sadrži uz eterično ulje (koje obiluje timolom, karvakrolom, borneolom i linalolom) i tanine i flavonide. Mlade grančice su kratke i gusto obrasle bjeličastim dlačicama, a starije su drvenaste. Listovi su sitni, u cjelini duguljasti, rub savijen prema dolje, s lica skoro goli, a na naličju obrasli finim, mekim, bijelim dlačicama. Vjenčić je ljubičast do ružičast. Čaška je cjevasta i dvousnena: donja ima dva igličasta, a gornja tri tupa zuba. Prašnička vrećica strši iz ždrijela i gore je rastvorena.

Srodne vrste[uredi VE | uredi]

Jarmasti timijan (Thymus zygis) koristi se za iste indikacije kao i obični timijan (Thymus vulgaris). Majčina dušica (Thymus serpyllum) je skupni naziv za nekoliko vrsta roda Thymus, a eterično ulje sadrži fenole (timol) i alkohole (linalol, geraniol). Također se koristi za iste indikacije kao i obični timijan (Thymus vulgaris). Španjolski timijan (Thymus mastichina) sadrži eterično ulje bogato 1,8-cineolom, pa je koristan protiv teških dišnih infekcija.

Timijan borneol (Thymus saturoides) je vrsta timijana koja sadrži eterično ulje bogato monoterpenskim alkoholom borneolom (25 do 60%) i fenolom karvakrolom (20%). To je jedno od najjačih imunomodulirajućih ulja koje sprečava jaku upalu, djeluje stimulativno na cijeli organizam, pa i kao afrodizijak. Pomaže kod kroničnih infekcija, autoimunih bolesti, artroza, reumatoidnog artritisa i protiv umora.

I kadulje i timijani stvaraju eterična ulja s kojima je potreban oprez, pa smišljanje receptura i izradu pripravaka treba prepustiti kvalitetno educiranim aromaterapeutima. No sami možemo spravljati čaj od tih biljaka i tako povoljno djelovati na svoje zdravlje.

Kao samonikla biljka raste u zemljama sjeverozapadnog Sredozemlja, a Benediktinci su ga prenijeli u ostatak Europe, a rijetko se sreće kao samonikla biljka. [1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Timijan se upotrebljava već tisućljećima. Zabilježen je u sumerskim zapisima još oko 3500. pr. Kr. U Grčkoj se palio na oltarima i u kućama kao zaštita od zaraznih bolesti, Egipćani su ga upotrebljavali u procesu balzamiranja, cijenili su ga Hipokrat, Plinije Stariji i Hildegard iz Bingena. Grci su ga koristili u svojim kupeljima i palili ga u svojim hramovima. Njime su konzervirali voće i vino, a korišten je i kao pčelinja paša za proizvodnju mirisnog meda. Tek su stari Rimljani proširili timijan Europom, koristili su ga za čišćenje soba od loših duhova, kao začin u jelima i aromu za mnoga pića. Vjerovali su i da timijanov dim tjera škorpione. Stari Rimljani su smatrali da otklanja melankoliju i potiče hrabrost, pa su se vojnici kupali u kupci s timijanom prije odlaska u bitku.

Bio je prvi na listi srednjovjekovnih europskih čarobnjaka, a koristio se i kao protuotrov kod zmijskih ugriza. U Srednjem vijeku vitezovi su dobivali vjenčiće timijana kao nagradu za hrabrost. Timijan se puno koristio za začinjavanje hrane zbog zaštite od truljenja, a zbog snažnoga antiseptičkog djelovanja, bio je dobro antiseptičko sredstvo u bolnicama. Danas se naveliko upotrebljava u vodicama za ispiranje usta, pastama za zube, pripravcima za brijanje, sapunima, pripravcima protiv kašlja i u prehrambenoj industriji.

Ljekoviti dio biljke[uredi VE | uredi]

Sabire se čitava biljka u cvatu (odreže se srpom) bez korijenja i odrvenjelih dijelova biljke. Miris timijana dobro se očuva i nakon sušenja, a njegovo eterično ulje koje sadrži oko 50% timol (Oeum Thymi) ima snažno antiseptičko djelovanje i izdvaja se destilacijom. Osim timola, sadrži i karvakrol, cimen, linalool, pinen i druge terpetenske spojeve. [2]

Ljekovito djelovanje[uredi VE | uredi]

Timol kojeg nalazimo u timijanu je snažan antiseptik (antiseptici deluju tako da sprečavaju rast i razvoj mikroorganizama). Dobar je za dišni sustav, protiv kašlja, kihanja i upala (najčešće ga nalazimo u sirupima za kašalj). U internoj primjeni timol djeluje kao snažan vermicid (sredstvo protiv nametnika kao što su gliste i larve), osobito je efikasan protiv vrste Ancylostoma duodenale i Necator americanus.

Korisni dio biljke je gornja trećina stabljike sa cvjetovima. Aktivne komponente nalaze se u listovima i cvjetovima, stoga je besmisleno i štetno za biljku da je čupamo s korijenom. Sabrani se materijal suši u tankom sloju na prozračnom mjestu ili u sušionici kod temperature do 40 °C, a čuva u dobro zatvorenim posudama zaštićen od vlage.

Kemotipovi običnog timijana[uredi VE | uredi]

Kemotip je ista vrsta biljke, koja ovisno o mjestu rasta, daje eterična ulja različita kemijskog sastava i, naravno, različita djelovanja. U aromaterapiji se djelovanja različitih vrsta i kemotipova timijana uvelike razlikuju, što ovisi o kemijskom sastavu samoga eteričnog ulja. [3]

Kemotip timol[uredi VE | uredi]

Kemotip timol najrašireniji je kemotip. U lošijoj literaturi zna se nazivati "crveni timijan", zbog boje eteričnog ulja koja, ovisno o načinu destilacije, zna biti crvenkasta do žuta. Takav je naziv odveć neprecizan. Timol pripada klasi fenola, spojeva koji iskazuju jaku antibakterijsku aktivnost, no to su istovremeno i prilično agresivni spojevi koji mogu iritirati kožu i sluznicu. Na žalost, ovaj kemotip je raširen i zbog činjenice što se lako zamjenjuje sintetskim timolom, a čime se pojačava njegova iritativnost.

Kemotip timol uz karvakrol i p-cimen sadrži više od 70% timola, a karvakrol sadrži više od 50% karvakrola, pa su oba kemotipa vrlo jakog antimikrobnog djelovanja, ali i vrlo agresivna za kožu i sluznicu. Najčešće se koriste protiv zaraznih bolesti (npr. gripa, bronhitis, cistitis), kod umora i oslabljenog imuniteta, te za dezinfekciju zraka u zatvorenom prostoru. Kemotip timol izvrsno djeluje protiv gram-pozitivnih bakterija, pa je učinkovit protiv čireva na koži. Hidrolat timijana kemotip timol dosta je snažan pa može peckati kožu, a pomaže kod infekcija.

Kemotip linalol[uredi VE | uredi]

Kemotip linalol sadrži 50 do 80% linalola i djeluje jako antimikrobno, ali je puno blaži i neopasniji kemotip od timola. Vrlo je učinkovit protiv gljivica, posebno roda Candida. Koristi se protiv dišnih, urinarnih i gljivičnih infekcija. Eterično ulje toga kemotipa dobro je kombinirati s eteričnim uljem smilja, jer s njim čini dobru sinergiju. Hidrolat timijana kemotip linalol izvrstan je tonik poslije brijanja i dobro njeguje nečistu kožu s aknama.

Kemotip geraniol[uredi VE | uredi]

Kemotip geraniol sadrži geraniol i geranil acetat, pa snažno djeluje protiv gljivica roda Candida, Trychophyton i Microsporum, kao i plijesni kao što je Aspergillus. Pomaže kod gljivičnih i bakterijskih infekcija mokraćnog sustava i kože. Ovaj kemotip dobro djeluje na maternicu, pa se koristi kao pomoć tijekom porođaja, te za pripremu međice. Za njegu međice koristi se u iznimno maloj koncentraciji, razblažen u biljnom ulju. Od timijana kemotip geraniol radi se hidrolat koji je znatno blaži od eteričnog ulja, a djelotvoran je kao oblog kod infekcija kože.

Kemotip tujenol-4[uredi VE | uredi]

Kemotip tujenol-4 sadrži više od 40% transtujenola-4, a ciljano djeluje protiv bakterija roda Chlamidia. Pomaže kod reumatskih tegoba, te opće iscrpljenosti organizma.

Kemotip p-cimen[uredi VE | uredi]

Kemotip p-cimen sadrži više od 40% p-cimena i male količine fenola, a djeluje snažno analgetički i protuupalno, pa je dobar izbor kod terapije reumatoidnog artritisa i mišićnih bolova.

Timijan u kuhinji[uredi VE | uredi]

Koristi se dosta u mediteranskoj kuhinji kao začin, a dodaje se povrću, raznim jelima od mesa, paštetama, ribi, salatama, umacima i juhama. Pretpostavlja se da neutralizira jako masna jela. Omiljeni je začin za marinade i izradu biljnog octa (ocat četvorice lopova). Ima vrlo jak okus i potiče probavu. Koriste se svježe ili suhe grančice, te usitnjeni ili mljeveni listovi; suhi timijan ima tri puta jači okus od svježega; kuha se u jelu, a grančice se izvade prije posluživanja; njegov okus najbolje se razvija pri visokim temperaturama; dobro se slaže s češnjakom, maslinama, povrćem, krumpirom i mahunarkama. Suhi listovi ne smiju imati peteljke. Čest je u mješavinama začina, kao što su provansalske trave i začinski buket. [4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Začinsko i ljekovito bilje: Majčina dušica i Timijan", www.cvijet.info, 2011.
  2. [2] "Majčina dušica, timijan", moja-kuhinja.com, 2011.
  3. [3] "Eterična ulja timijana", www.etericnaulja.net, 2011.
  4. [4] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Timijan
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Timijan