Tomo Basiljević (prosvjetitelj)
Tomo Basiljević (Bassegli) (Dubrovnik, 3. kolovoza 1756. − Dubrovnik, 15. srpnja 1806.), erudit, jedan od vodećih južnohrvatskih prosvjetitelja. Rodom iz Dubrovnika, iz plemićke obitelji Basiljevića. Visoki dužnosnik Dubrovačke Republike, prosvjetitelj, društveni, gospodarski i socijalni pisac, vanjskopolitički komentator, filozof, esejist, liberalni plemić, socijalno osjetljiv, fiziokrat.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodio se je 1756. godine. Rođen u uglednoj obitelji visokih političkih dužnosnika i umjetnika. Otac Jakov (Jakobica) obnašao je dužnost senatora, a mati Kata r. Sorkočević, bila je obrazovana. Tomini ujaci bili su skladatelj Lukša Sorkočević i erudit Miho Sorkočević.[1]
Školovao se diljem europskih sveučilišta, gdje je stekao široko obrazovanje, pa je u svoje vrijeme bio je jedan od najboljih poznavatelja europske književnosti i kulture u Dubrovniku. Osobito je čitao engleske pisce (Josepha Addisona, Jamesa Thomsona, Edwarda Younga, Alexandera Popea i Laurencea Sternea) i dopisivao se je s mnogim Englezima. Bio je liberalnog svjetonazora i promišljanja.
Osobna knjižnica Tome Basiljevića sadržavala je mnoge vrijedne knjige, posebice engleske književnosti, filozofije i povijesti, među ostalim djela Bede Časnoga, Shakespearea, Francisa Bacona, engleske povijesne spise iz druge polovice 17. stoljeća, Thomasa Hobbesa, francuski prijevod djela Johna Lockea, Davida Humea, prijevodi Alexandera Popea i ine.
Po uzoru na francuske, talijanske i njemačke prosvjetitelje želio reformirati državno ustrojstvo Dubrovačke Republike. U svom glavnom djelu Le plan de réforme de la constitution de la République de Raguse koje nije uspio dovršiti iznio je ideju o Dubrovniku kao središtu buduće federativne ili konfederativne Ilirske Republike. U toj bi tvorevini bili okupljeni svi južnoslavenski narodi.
Veliki prijatelj Marka Bruerevića-Desrivauxa (Màrca Bruèrea).[2]
Član Fizikalnog društva u Lausanni, bernskoga Gospodarskoga društva te Patriotskom društvu (uz M. Sorkočevića, Đ. Ferića, F. M. Appendinija i druge), član Senata i Malog vijeća Dubrovačke Republike te neko vrijeme svojevrsni ministar vanjskih poslova. Bio je profrancuski i protivaustrijski nastrojen, pristaša francuske revolucije. U krizama nakon propasti Mletačke Republike priklonio se Francuskoj. Kad je francuski general Lauriston svibnja 1806. preko dubrovačkoga teritorija prelazio s vojskom za Boku kotorsku, Basiljević mu je pošao ususret ne bi li uspio spriječiti zauzimanje Dubrovnika, no bezuspješno. Suvremenici su opjevali (Đ. Ferić, B. Džamanjić, Jakov Betondić, J. Resfić) i u književnim djelima opisali (V. V. Vukasović).[1]
Bio je posljednji muški u lozi obitelji Baseljić. Sin Jakobica umro je 1792. godine. Obitelj se nakon njegove smrti rodbinskim svezama povezala s obitelji Gučetića i nastaje Basiljević-Gučetić (Bassegli-Gozze, Bassegli-Gučetić; izumrla 1950).[1][3][4]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Zrinka Novak: Hrvatsko-engleske kulturne i znanstvene veze Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. siječnja 2016. (Wayback Machine)
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
- ↑ a b c d Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje Miljenko Foretić (1983): Basiljević, Tomo, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ Slavica Stojan: Pjesničke poslanice Màrc Bruèrea Dubrovčanima Dani Hvarskog kazališta. Građa i rasprave o hrvatskoj književnosti i kazalištu, sv.23 br.1 travanj 1997., str. 224, 230, 231
- ↑ Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje Gučetić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ Vijenac 226 - 31. listopada 2002. Petar Puhmajer: Obnavljaju se raritetne tapete iz barokne dubrovačke palače Gučetić-Katić. Romantičarske vizure.
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatskog biografskog leksikona LZMK |
| http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1411 | ||
| koji je klauzulom na stranici http://hbl.lzmk.hr/ | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |
|
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije LZMK |
| http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=23663 | ||
| koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.hr/upute.aspx | ||
| označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |