Toranjska dizalica

Toranjske dizalice u gradnji zgrada.

Toranjske dizalice mogu se vlastitom snagom lako postaviti, lako rastaviti (demontirati) i prikladno složiti za prijevoz na javnim cestama.

Toranjska dizalica ili toranjski okretni granik ima visok, vitak toranj s dohvatnikom na gornjem dijelu. I toranj i dohvatnik najčešće su rešetkaste konstrukcije, da bi dizalica bila što lakša i da bi se smanjilo djelovanje vjetra. Postolje dizalice obično je statično, no ponekad može biti i vagonet (maleni vagon) koji se kreće po tračnicama ili gusjeničarski pogon za kretanje po neravnim terenima. Toranj je postavljen na postolju tako da se može okretati ili da je nepomičan, ovisno o vrsti i namjeni dizalice. Radi dobre vidljivosti, upravljačka kabina je često smještena visoko uz okretnu platformu dizalice. Konstrukcija toranjske dizalice mora biti takva da omogućuje efikasno montiranje i prikladno slaganje za prijevoz na javnim putovima. Toranjske dizalice prilagođene su suvremenom načinu gradnje velikih zgrada, pa zato imaju veliku visinu dizanja i veliki doseg:

• nosivost obično iznosi od 1 do 40 tona, a kod specijalnih izvedbi i više stotina tona;
• uobičajeni doseg od 10 do 60 metara, a može biti i 110 metara;
• moment je tereta od 80 do 5 000 kNm, iznimno i do 540 000 kNm kod najvećih primjera;
• visina je dizanja od 20 do 90 metara, čak i do 100 metara;
• brzina je dizanja od 0,1 do 2 m/s, ovisno o masi tereta te snazi vitla i konfiguraciji dizalice;
• brzina vodoravnog kretanja tereta duž grane (vožnja "mačke") od 0,5 do 1,5 m/s.

Za gradnju vrlo visokih zgrada upotrebljavaju se sustavi penjanja toranjskih dizalica. To su izvedbe toranjskih dizalica opremljene mehanizmom za vlastito podizanje. Ako zgrada prelazi kritičnu visinu, toranj dizalice se posebnim krutim vezama (sidrima) učvršćuje za konstrukciju zgrade.