Transavangarda
Transavangarda (tal. transavanguardia) talijanska je inačica neoekspresionizma, umjetničkog pokreta koji je dominirao kasnim 1970-ima i 1980-ima. Pojam je uveo likovni kritičar Achille Bonito Oliva[1] 1982. godine na izložbi „Aperto '80” u sklopu venecijanskog bijenala,[2][3] a u doslovnom prijevodu znači „prelazeći avangardno”.
Pravac je, vraćanjem slikarstva u modu te emocija (osobito sreće) u crtanje, slikarstvo i kiparstvo, bio odgovor na golemu popularnost konceptualne umjetnosti, koja se tijekom tog perioda ustanovila u mnoštvu umjetničkih medija.[4] Također je označio povratak k figurativnoj umjetnosti i mitskim prizorima, koji su ponovno zaživjeli na vrhuncu popularnosti transavangarde.[5] Simbolizam, jedna od rijetko prizivanih ideja u umjetnosti nakon Drugog svjetskog rata, također je doživio svojevrstan preporod u sklopu transavangarde.
Glavni umjetnici transavangarde bili su, među ostalima, Sandro Chia, Francesco Clemente, Enzo Cucchi, Mimmo Germanà, Nino Longobardi, Nicola De Maria i Mimmo Paladino.[6] U Hrvatskoj su ju predstavljali Ferdinand Kulmer, Đuro Seder, Edita Schubert i Zvjezdana Fio.[7]
Godine 1982. djela Chie, Cucchija i Longobardija ukomponirana su u izložbu „Italian Art Now: An American Perspective” u muzeju Solomona R. Guggenheima u New Yorku.[8]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Chilvers, Ian. 1999. A Dictionary of Twentieth-Century Art. Oxford University Press. str. 620. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2017. Pristupljeno 17. rujna 2017.
- ↑ Nieves, Marysol. 2011. Taking Aim! The Business of Being An Artist Today. Fordham University Press. str. 236. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2017. Pristupljeno 17. rujna 2017.
- ↑ The 1980s. La Biennale. Pristupljeno 24. siječnja 2014.
- ↑ Derwent, Charles. 12. rujna 1999. Visual Art: Land of the Living Dead Mimmo Paladino South London Gallery, London. The Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. siječnja 2014. Pristupljeno 24. siječnja 2014.
- ↑ Hawlitschka, Ursula. Kolovoz 2000. Enzo Cucchi and the Transavantgarde: Are We In An Abyss of Seeing?
- ↑ Chuen, Ooi Kok (1. studenoga 2000.). „Creating art from chaos”. New Straits Times. Pristupljeno 14. studenoga 2023.
- ↑ transavangarda | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 14. studenoga 2023.
- ↑ Glueck, Grace (2. travnja 1982.). „Art: At The Guggenheim, 7 Italian Shows In One”. The New York Times. Pristupljeno 15. studenoga 2023.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Achille Bonito Oliva. 1980. Italian Transavantgarde. Milano. Politi Editore.
- Achille Bonito Oliva. 1982. Transavantgarde International, Milan. Politi Editore.
- Ida Gianelli. 2002. Transavantgarde, Milano. Skira.