Trbuhozborenje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pierre Ruby s lutkom Amandom

Trbuhozborenje je umijeće govora bez micanja usana. Uključuje razgovor s lagano otvoreniim ustima, promjene glasa i stvaranje iluzije dijaloga s lutkom.

Trbuhozborac manipulira svoj glas tako da se čini kao da njegov/njezin glas dolazi od negdje drugdje. Jezikoslovci tvrde da je tehnika prikrivenog proizvođenja zvuka otkrivena prije nekoliko tisuća godina i koristili su je poglavice i plemenske vođe, koji su služili kao medij između čovjeka i nadprirodnih sila.

Najpoznatiji oblik trbuhozborenja danas su izvedbe u noćnim klubovima, gdje izvođač sjedi na stolcu sa drvenom lutkom na svojoj ruci. Taj komični stil trbuhozborenja je uveden prije najviše sto godina. Verzija trbuhozborenja koju ljudi najbolje poznaju je trbuhozborenje kao zabava, koja je započeta u kasnom 19. stoljeću, dobu Vaudevillea. Njegovi nastupi su fokusirani na humor kao i na demonstraciju izvođačeve sposobnosti da prevari publiku i njegovu vještinu mijenjanja glasa. Iz tog razloga, mnogi izvođaći rabe više figura, mijenjajući glas iz jednog tona u drugi. Englez Fred Russell koristio je samo jednu figuru sa svojim lutkom Coster Joe-om. Možda najpoznatiji trbuhozborci su The Great Lester, Frank Byron, Jr.

Trbuhozborenje postalo je vrlo popularno sredinom 20. stoljeća, zahvaljujući velikoj ulozi učenika The Great Lestera, Edgaru Bergenu. Bergen je popularizirao ideju komičnog trbuhozborca, i zajedno sa svojim najdražim lutkom, Charlijem McCarthyijem, vodio je radijsku emisiju koja je puštana kroz 1930-te i 1940-te. Bergen je nastavio izvoditi predstave sve do svoje smrti 1979., a njegova popularnost je nadahnula mnoge druge trbuhozborce koji su ga pratili, uključujući Paula Winchella, Jimmyja Nelsona, i Senor Wencesa i Jaya Johnsona koji je glumio u sitcomu Soap sa svojim lutkom Bobom.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Trbuhozborenje