Učenje usmjereno na učenika

Izvor: Wikipedija

Učenje usmjereno na učenika, također poznato kao obrazovanje usmjereno na učenika, široko obuhvaća metode poučavanja koje pomiču fokus nastave s učitelja na učenika. U izvornoj upotrebi, učenje usmjereno na učenika ima za cilj razviti autonomiju i neovisnost učenika[1] stavljajući odgovornost za put učenja u ruke učenika prenoseći im vještine i osnove o tome kako će naučiti određeni predmet i sheme potrebne za mjeriti u skladu sa specifičnim zahtjevima izvedbe.[2][3][4] Nastava usmjerena na učenika usredotočena je na vještine i prakse koje omogućuju cjeloživotno učenje i samostalno rješavanje problema.[5] Teorija i praksa učenja usmjerene na učenika temeljene su na konstruktivističkoj teoriji učenja koja naglašava kritičnu ulogu učenika u konstruiranju značenja iz novih informacija i prethodnog iskustva.

Učenje usmjereno na učenika stavlja interese učenika na prvo mjesto, priznajući glas učenika kao središnji dio iskustva učenja. U prostoru za učenje usmjerenom na učenika, učenici biraju što će učiti, kojim će tempom učenja[6] i kako će procijeniti vlastito učenje igrajući ulogu voditelja učionice.[4] Ovo je u suprotnosti s tradicionalnim obrazovanjem, također nazvanim "učenje usmjereno na učitelja", koje postavlja učitelja kao prvenstveno "aktivnu" ulogu, dok učenici preuzimaju "pasivniju" odnosno receptivniju ulogu. U učionici usmjerenoj na nastavnika, učitelji biraju što će učenici učiti, kako će učenici učiti i kako će učenici biti ocjenjivani u pogledu svog učenja. Nasuprot tome, učenje usmjereno na učenika zahtijeva od učenika da budu aktivni, odgovorni sudionici kod vlastitog učenja i s vlastitim tempom učenja.[7]

Korištenje izraza "učenje usmjereno na učenika" također se može jednostavno odnositi na obrazovne načine razmišljanja ili nastavne metode koje prepoznaju individualne razlike u učenicima.[8] U tom smislu, učenje usmjereno na učenika naglašava interese, sposobnosti i stilove učenja svakog učenika, postavljajući učitelja kao "facilitatora" učenja za pojedince, a ne za razred kao cjelinu.

Pozadina[uredi | uredi kôd]

Teoretičari poput Johna Deweyja, Jeana Piageta i Leva Vygotskog, čiji se kolektivni rad usredotočio na to kako učenici uče, doveli su do prelaska na učenje usmjereno na učenika. Dewey je bio zagovornik progresivnog obrazovanja i vjerovao je da je učenje društveni i iskustveni proces čineći učenje aktivnim procesom dok djeca uče radeći. "Uvjeren je da stvaranje razrednog okruženja u kojem učenici mogu razvijati kritičko razmišljanje i rješavati probleme iz stvarnog svijeta predstavlja najoptimalniji način pripreme učenika za izazove budućnosti."[6]

Ideje Carla Rogersa o formiranju pojedinca također su pridonijele učenju usmjerenom na učenika. Rogers je izjavio da je "samo putem samootkrivanja moguće postići značajan utjecaj na ponašanje [i obrazovanje] kroz učenje"..[9] Maria Montessori također je bila preteča učenja usmjerenog na učenika, gdje djeca predškolske dobi uče kroz samostalnu interakciju s prethodno predstavljenim aktivnostima.

Teorija samoodređenja usredotočuje se na stupanj do kojeg je ponašanje pojedinca samomotivirano i 'samoodređeno'. Kada se učenicima dopusti da procijene svoje učenje, učenje postaje poticaj, a time i značajnije. Kada učenike postavimo u središte učionice, omogućavamo im da prepoznaju i cijene vlastitu vrijednost, što rezultira većom razinom unutarnje motivacije.

Učenje usmjereno na učenika predstavlja preokretanje tradicionalnog shvaćanja nastavnog procesa, tako da se učenik stavlja u središte samog procesa učenja. U učionici usmjerenoj na učitelja, učitelji su primarni izvor znanja. S druge strane, u učionicama usmjerenim na učenika snažno se potiče aktivno učenje. Armstrong (2012) tvrdi da "tradicionalno obrazovanje zanemaruje ili potiskuje odgovornost učenika".[10]

Daljnja razlika između učionice usmjerene na učitelja i učionice usmjerene na učenika je kada učitelj djeluje kao fasilitator, za razliku od instruktora. U biti, cilj nastavnika u procesu učenja je da usmjeri učenike u stvaranje novih interpretacijskih materijala za učenje, čime se 'doživljava' sadržaj, ponovno potvrđujući Rogersovu ideju da se "značajno učenje stječe kroz rad".[9]

Kroz interakciju jednakopravnih sudionika, suradničko razmišljanje može donijeti obilje znanja.. Postavljanjem nastavnika bliže razini vršnjaka, znanje i učenje se poboljšavaju, što koristi učeniku i učionici u cjelini. Prema teoriji Leva Vygotskog o zoni proksimalnog razvoja (ZPD), učenici obično uče jedni preko drugih. Skela je vrlo važna pri poticanju vještina neovisnog razmišljanja. Vygotsky proglašava: "Učenje koje je orijentirano na već dostignute razvojne razine neučinkovito je sa stajališta cjelokupnog razvoja djeteta. Ona ne teži novoj fazi razvojnog procesa, već zaostaje za tim procesom.”[11]

Ocjenjivanje usmjereno na učenika[uredi | uredi kôd]

Jedna od najkritičnijih razlika između učenja usmjerenog na učenika i učenja usmjerenog na učitelja jest ocjenjivanje.[12] Učenje usmjereno na učenika obično znatno više uključuje formativno ocjenjivanje, a manje sumativno ocjenjivanje od učenja usmjerenog na učitelja.[13] U učenju usmjerenom na učenika, učenici sudjeluju u evaluaciji svog učenja.[14] To znači da su studenti uključeni u odlučivanje o tome kako mogu pokazati svoje učenje. Razvijanje ocjenjivanja koje podržava učenje i motivaciju ključno je za uspjeh pristupa usmjerenih na učenika.

Primjena za osnovno i srednje obrazovanje[uredi | uredi kôd]

U SAD-u su načela nastave usmjerene na učenika promicana kao način poboljšanja angažmana i povećanja postignuća kroz njihovo uključivanje u Common Core.[15] Pokazalo se da je kod nastave usmjerena na učenika povezana s povećanim angažmanom u matematici, ali odnos može biti drugačiji za svaku rasu.[16] Osim toga, postoje dokazi da korištenje nastave je usmjerene na učenika povećava postignuća iz matematike.[17]

Prijava na visoko obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Razred usmjeren na studente na Shimer Collegeu

Okruženja za učenje usmjerena na studenta pokazala su se učinkovitima u visokom obrazovanju.[18] Oni su posebno definirani unutar visokog obrazovanja kao način razmišljanja i kultura unutar određene obrazovne ustanove i kao pristup učenju koji je široko povezan s konstruktivističkim teorijama učenja i podržava ih. Istaknute su inovativne metode poučavanja koje imaju za cilj poticanje učenja putem komunikacije s učiteljima i vršnjacima. Ove metode ozbiljno pristupaju učenicima kao aktivnim sudionicima u vlastitom procesu učenja te potiču razvoj prenosivih vještina poput rješavanja problema, kritičkog razmišljanja i refleksivnog razmišljanja.[19][20] Revidirani europski standardi i smjernice za osiguranje kvalitete (ESG) koje je odobrila Ministarska konferencija u Erevanu 15. svibnja 2015. uključuju sljedeći odlomak o učenju usmjerenom na studenta: "Ustanove bi trebale osigurati da se programi izvode na način koji potiče studente da uzmu aktivnu ulogu u kreiranju procesa učenja i [treba osigurati] da ocjenjivanje učenika odražava ovaj pristup."[21]

  • Analiza dobre prakse nagrađenih nastavnika na svim fakultetima kako bi se pokazalo kako su koristili aktivne oblike učenja studenata.
  • Naknadna uporaba analize za promicanje šire uporabe dobre prakse.
  • Obvezni tečaj za učitelje za mlade učitelje, koji je poticao učenje usmjereno na učenika.
  • Projekti financirani kroz potpore za razvoj nastave, od kojih se 16 odnosilo na uvođenje iskustava aktivnog učenja.
  • Inicijativa za poboljšanje kvalitete na razini programa koja je koristila studentsku anketu za utvrđivanje prednosti i potencijalnih područja za poboljšanje.
  • Razvoj modela široko zasnovanog okruženja za poučavanje i učenje koje utječe na razvoj generičkih sposobnosti kako bi se pružio dokaz o potrebi za interaktivnim okruženjem za učenje.
  • Uvođenje recenzije programa kao mjere osiguranja kvalitete.

Uspjeh ove inicijative je procijenjen putem provođenja ankete među studentima. Nakon dvije godine, prosječne ocjene koje pokazuju percepciju studenata o kvaliteti okruženja za poučavanje i učenje na sveučilištu značajno su porasle.[22] Studija je jedna od mnogih koje će ispitivati proces implementacije pedagogije usmjerene na studenta u velikim institucijama visokog obrazovanja.[23]

Vidi također[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Jones, Leo. (2007). The Student-Centered Classroom. Cambridge University Press.
  2. ↑ Rogers, C. R. (1983). Freedom to Learn for the 80's. New York: Charles E. Merrill Publishing Company, A Bell & Howell Company.
  3. ↑ Pedersen, S., & Liu, M. (2003). Teachers’ beliefs about issues in the implementation of a student-centered learning environment. Educational Technology Research and Development, 51(2), 57-76.
  4. ↑ a b Hannafin, M. J., & Hannafin, K. M. (2010). Cognition and student-centered, web-based learning: Issues and implications for research and theory  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. listopada 2020. (Wayback Machine). In Learning and instruction in the digital age (pp. 11-23). Springer US.
  5. ↑ Young, Lynne E.; Paterson, Barbara L. 2007. Teaching Nursing: Developing a Student-centered Learning Environment. str. 5. ISBN 978-0781757720
  6. ↑ a b Crumly, Cari; Dietz, Pamela; d’Angelo, Sarah. 1. studenoga 2014. Pedagogies for Student-Centered Learning: Online and On-Ground. Augsburg Fortress Publishers. doi:10.2307/j.ctt9m0skc.5. ISBN 978-1-4514-8953-8. JSTOR j.ctt9m0skc
  7. ↑ Johnson, Eli. 2013. The Student Centered Classroom: Vol 1: Social Studies and History. str. 19. ISBN 978-1317919490
  8. ↑ Student-Centered Learning. (2014). Education Reform Glossary. http://edglossary.org/student-centered-learning/
  9. ↑ a b Kraft, R. G. (1994). Bike riding and the art of learning. In L. B. Barnes, C. Roland Christensen, & A. J. Hansen (Eds.), Teaching and the case method. Boston: Harvard Business School Press, Pg. 41
  10. ↑ Armstrong 2012.
  11. ↑ Vygotsky, L.S. 1980. Mind in Society. str. 89. ISBN 0674076699
  12. ↑ Crumly, Cari. 2014. Pedagogies for Student-Centered Learning: Online and On-Ground. str. 26. ISBN 978-1451489538
  13. ↑ Crumly 2014.
  14. ↑ Jahnke, Isa. 2012. A Way Out of the Information Jungle. Coakes, Elayne (ur.). Technological Change and Societal Growth: Analyzing the Future. str. 182. ISBN 978-1466602014
  15. ↑ Can Student-Driven Learning Happen Under Common Core?. KQED. Pristupljeno 16. rujna 2020.
  16. ↑ Talbert, Eli. 2019. Does student-centered instruction engage students differently? The moderation effect of student ethnicity. The Journal of Educational Research. 112 (3): 327–341. doi:10.1080/00220671.2018.1519690
  17. ↑ Cornelius-White, Jeffrey. 2015. Learner-centered teacher-student relationships are effective: A meta-analysis. Review of Educational Research
  18. ↑ Wright, Gloria Brown. 2011. Student-Centered Learning in Higher Education (PDF). International Journal of Teaching and Learning in Higher Education. 23 (3): 93–94. ISSN 1812-9129
  19. ↑ Attard, Angele; Iorio, Emma Di; Geven, Koen; Santa, Robert. 2014. Student-Centered Learning SCL Toolkit. European Students' Union. Brussels.
  20. ↑ Hoidn, Sabine. 2017. Student-Centered Learning Environments in Higher Education Classrooms. Palgrave Macmillan. New York, NY.
  21. ↑ ESG, European Higher Education Area. 15. svibnja 2015. Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area (PDF). European Higher Education Area. Pristupljeno 9. travnja 2023.
  22. ↑ Kember 2009.
  23. ↑ Geven, K.; Attard, A. 2012. Time for Student-Centred Learning?. Curaj, Adrian; Scott, Peter; Vlasceanu, Laz?r (ur.). European Higher Education at the Crossroads. ISBN 978-9400739376

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Armstrong, J.S. 2012. Natural Learning in Higher Education. Encyclopedia of the Sciences of Learning. Springer. Heidelberg.
  • Hoidn, S. 2017. Student-Centered Learning Environments in Higher Education Classrooms. Palgrave Macmillan. New York, NY.
  • Kember, David. 2009. Promoting student-centred forms of learning across an entire university. Higher Education. 58 (1): 1–13. doi:10.1007/s10734-008-9177-6 

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Učenje_usmjereno_na_učenika&oldid=6909654"