Ušakov (otok)
| Ušakov rus. Остров Ушакова, Ostrov Ushakova | |
|---|---|
 Satelitska snimka otoka | |
 Zemljovid otoka | |
| Etimologija | polarni istraživač, kartograf i oceanograf Georgij Aleksejevič Ušakov |
| Položaj | |
| Koordinate | 80°48′N 79°29′E / 80.8°N 79.48°E (WD) |
| Smještaj | Sjeverni rub Karskog mora |
| Država | |
| More | Karsko more |
| Ocean | Arktički ocean |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 324 km2 |
 Položaj otoka u odnosu na Karsko more  Ušakov Ušakov na zemljovidu Arktika  | |
Ušakov (rus. Остров Ушакова, Ostrov Ushakova) je izolirani ruski otok smješten u Arktičkom oceanu.[1]
Prosječna godišnja količina oborina kreće se od 200 mm na 50 m/nm i između 350 i 400 mm oko najviše točke ledene kape otoka.[2]
Geografija[uredi | uredi kôd]
Otok Ušakov nalazi se u blizini područja stalnog morskog leda na sredini puta između Zemlje Franje Josifa i Sjevernaje zemlje, na sjevernoj granici Karskog mora.[3] Ovaj otok leži blizu granice trajnog leda; pust je i podložan jakim arktičkim olujama. Njegova ukupna površina je 324 km2.[4] Ovaj otok pripada Tamirskom Dolgano-nenetskom rajonu Krasnojarskog kraja ruskog Sibirskog saveznog okruga. Zbog svog krajnjeg sjevernog položaja, more koje okružuje otok Ušakov zimi je prekriveno ledenim pokrivačem, a ljeti je puno santi leda. Najbliže kopno je otok Vize 140 km južnije.[5]
Ledena kapa[uredi | uredi kôd]
Otok Ušakov prekriven je ledenom kapom.[6] Najviša točka ovog ledenjaka je 294 m.[7] Stjenovito tlo ispod ledene mase je ravno i dijelom se nalazi ispod razine mora. Rubovi ledene kape čine 20 do 30 metara visoke ledene litice uz obalu.[2] Površina ledene kape smanjila se za 2 km2 između 1950. i 2000., ali je volumen leda narastao s 35 na 38 km3. Prosječna debljina leda povećala se sa 107 m na 118 m.[4]
Klima[uredi | uredi kôd]
Otok Ushakov ima klimu ledene kape (EF), koja graniči s klimom tundre (ET; prosječna visina u srpnju je iznad nule, što znači da se nešto snijega može otopiti), zahvaljujući svom položaju na 81 N i oko 30 kmod granice stalnog morskog leda. Ljeta su vrlo hladna i suha, dok su zime izrazito hladne i gotovo bez oborina.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Ovaj otok bio je posljednji komad neotkrivenog teritorija u sovjetskom Arktiku. Napokon je lociran 1935. kada je nekoliko preostalih neistraženih područja u sjevernom Karskom moru pregledano sovjetskim hidrografskim i oceanografskim operacijama na ledolomcima za proučavanje mora i leda.
Ekspediciju koja je otkrila otok predvodio je polarni istraživač, kartograf i oceanograf Georgij Aleksejevič Ušakov na ledolomcu Sadko, po kojem je otok i dobio ime. Prvo zimovanje na otoku Ušakovu obavljeno je 1954./55., a polarna postaja osnovana je 1954. Ovo je napušteno tijekom 1980-ih, a kada je ekspedicija posjetila otok 2001. godine, pronašli su dvije male zgrade djelomice utonule u led.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Summary of the Arctic Archipelagos and Islands. Scott Polar Research Institute, University of Cambridge.
- ↑ a b Andrey F. Glazovskiy: Russian Arctic, Chapter 2.7 in: Jacek Jania, Jon Ove Hagen (Ed.): Mass Balance of Arctic Glaciers (PDF; 132 kB), IASC Report No. 5, Sosnowiec-Oslo 1996.
- ↑ Ostrov Ushakova. Mapcarta. Pristupljeno 9. studenoga 2016.
- ↑ a b Aleksey I. Sharov, Roland Pail, Roland Perko, Daniel Rieser, Florian Heuberger, Christoph Gisinger: Variations of the Arctic Ice-Snow Cover in Nonhomogeneous Geopotential Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. veljače 2016. (Wayback Machine) (PDF; 660 kB). In: Proc. ESA Living Planet Symposium, Bergen, Norway 28 June – 2 July 2010 (ESA SP-686, December 2010)
- ↑ Google Earth
- ↑ Arctic Glaciers; Ushakov Island
- ↑ V. V. Bogorodsky, C. R. Bentley, P. E. Gudmandsen: Radioglaciology, D. Reidel, Dordrecht 1985, ISBN 978-94-010-8830-5, DOI:10.1007/978-94-009-5275-1 , S. 5
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ušakov (otok) |